Lijevo-desni suverenizam
Tradicijska hrvatska desnica i ljevica – vulgo: „ustaše“ i „partizani“– pred našim se očima polako
prestrojavaju u suvremene suvereniste i globaliste
Čim je sveobuhvatni saborski Savez za Europu 1. srpnja 2013. ugurao Hrvatsku u Europsku uniju, u njoj se opet počelo govoriti o slobodi, samostalnosti i suverenosti. Javni razgovor o tim stvarima bio je petnaestak godina potisnut i zakrabuljen u „lijeve“ i „desne“ političke izgrede. To se u obnovljenoj hrvatskoj državi smatralo političkim folklorom. Ako je vjerovati javnomu govoru, u posljednje se vrijeme skidaju krabulje. Tradicijska hrvatska desnica i ljevica – vulgo: „ustaše“ i „partizani“– pred našim se očima polako prestrojavaju u suvremene suvereniste i globaliste.
Što je tomu uzrokom? Sam Bog zna cijelu istinu. No ljudi, barem se tako čini, misle da ponešto znaju i sami.
Posrijedi je, drže neki od tih ljudi, stara boljka. U „ravnopravnim državnim zajednicama“ – u Ugarskoj, u Austriji, u Austro-Ugarskoj, u Osmanskomu Carstvu, u Mletačkoj Republici, u dvjema Jugoslavijama – Hrvati su se uvijek osjećali potlačenima. Tako se osjećaju i danas u Europskoj uniji. Taj osjećaj prenosi se s koljena na koljeno. Ne će ga ukloniti ni obilna „ciklona europskih fondova“, koja je, kako izvješćuje Hrvatska radiotelevizija, kao prirodna „pogoda“ snažno zahvatila Hrvatsku čim su na vrh njezine uprave izbili povratnici iz Bruselja Andrej Plenković i Davor Ivo Stier. Hrvatima međutim nema pomoći. Dokrajčit će ih „vekuvečni“ osjećaj potlačenosti u „ravnopravnim državnim zajednicama“.