Hrvatska je stvorana iz višestoljetne stvaralačke energije, viteštva, duha i ljubavi hrvatskoga naroda
Zadnji i dosad neobjavljeni razgovor Mladena Pavkovića s prof. dr. Markom Veselicom (1936. – 2017.)
bivšim sveučilišnim profesorom, političkim uznikom, bivšim čelnikom HDS-a i HKDU-a
Gospodine Veselica, jeste li Vi hrvatski mučenik? Također me odmah na početku zanimaju Vaša sjećanja i na dane hrvatskog ponosa i slave…
Kao što je poznato, ja sam u doslovnom i konkretnom smislu riječi, dugoročno od 11. siječnja 1972. do 9. siječnja 1990. bio jedan od najprogonjenih Hrvata u tadašnjoj srbokomunističkoj Jugoslaviji. Bio sam jedna od vodećih osoba u kreiranju i organiziranju hrvatskog narodnog preporoda zvanog „Hrvatsko proljeće“, u kojem sam, na temelju raspoloženja i odluka jednog značajnog postotka pripadnika hrvatskog naroda, bio izabran za zastupnika Grada Zagreba, u tadašnje „Društveno političko vijeće Savezne skupštine“ u Beogradu 1969., u vodeća tijela Saveza socijalističkih sindikata Republike Hrvatske, Vijeće i predsjedništvo ovoga sindikata, kao i izabran za predsjednika komisije istog sindikata za društveno-ekonomske odnose 1968. Također sam, krajem 1970., izabran u Upravni i Izvršni odbor Matice hrvatske u središnjici u Zagrebu i za predsjednika Komisije za ekonomske odnose ove organizacije. S bratom prof. dr. sc. Vladimirom Veselicom, pokrenuo sam vrlo značajan, i vrhunski profiliran dvotjednik „Hrvatski gospodarski glasnik“ (HGG). Sve te moje legitimne aktivnosti, kao i moja nadahnuta domovinska i znanstveno-intelektualna stvaralačka energija dovela me u poziciju da me, takozvana Državna služba sigurnosti, Jugoslavije i Hrvatske, uz potporu vodećih tijela CK Hrvatske i Jugoslavije, nakon sječe Hrvatske u Karađorđevu 1. i 2. prosinca 1971., proglasila „šerifom kontrarevolucije“ u Hrvatskoj, jer su ta tijela, svestrani, legitimni, demokratski i stvaralački Hrvatski narodni preporod proglasili zločinačkim pothvatom najboljih kćeri i sinova hrvatskog naroda i njegovih dostojanstvenih i najvažnijih javnih kulturno-političkih i znanstvenih udruga. Tako sam uhićen 11. siječnja 1972. i stalno sam bio prvooptuženi za cjelokupno „Hrvatsko proljeće“. Nakon programirane šestomjesečne istrage, protiv mene i skupine od deset osoba, u kojoj je bio i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, podignuta je optužnica, u kojoj me se, na temelju čl. 100. Kaznenog zakona SFRJ, stavilo na prvo mjesto optuženog za takozvanu kontrarevoluciju u „Hrvatskom proljeću“.