Svećenici brončani
Na europskom nogometnom prvenstvu svećenika u Vukovaru, u velikom stilu, Hrvatska je u šahovskim mantijama svojih mladih dušobrižnika osvojila treće mjesto. U jedanaest nastupa, dva su zlata, tri bronce, tri srebra i dva četvrta mjesta. Sjajno!
Jednom, u Madžarskoj, u Pešti, pa i u posjetu legendarnom Ostrogonu, bio sam izvjestitelj za naš list, s nastupa europskih svećenika. Jedno sjedalo, u autobusu, bilo je moje. I, nikad se nisam ljepše osjećao. Nikad. Ja sam primio i prvu pričest, u Trnju, u crkvi Krista Kralja, tridesetosme, prošlog stoljeća,ako se ne varam, a vremena su za varku. I, za komunizma, svakonedjeljno, na misi sam, kod isusovaca, u Palmotićevoj. Propovijedi patera Škovrca – ostaju. Uvijek puno. Živa študentarija. Katolici. Sjećanja. Neizrbrisiva. A sad sam, eto, neposredno u blagoslovljenom društvu svećenika- nogometaša. Uz mali dalekovidnički zaslon. Pjesmi od Zagreba do Vukovara i natrag, nikad kraja. Na tom dugom putu. Ljudi, koji su se odrekli životnih slasti i posvetili se Bogu, ipak su ostali, poput dragog nam Isusa – ljudi. U toj pjesmarici, koliko je bilo kućica u kamenjarima, mladosti isanjanoj ljubavi, negdje na putu svijetom, o kojoj se maštalo. I sada, u visokim glasovima, ona je tu. Puna nostalgije. Suze same teku. Mladi svijet, drugog kova. Dušebrižnici. Njima bih dao svoju djecu. I onih, koji traže njihov savjet – pouku. Čitavo vjerovanje. Tolika je snaga te mladosti da je i Hrvatski nogometni savez stao, svojim odorama, uz tu mladost. Jasno, nedavno, nije se, u Vukovaru, moglo bez Zorislava Srebrića. Priredba koja se pamti. Jedanaesti put europsko prvenstvo svećenika, u malom nogometu. Bronca! Hrvati Nadigrali smo Slovake. Primaši su bili Portugalci koji su potisnuli, u završnici, naše Bosance i Hercegovce. Na utakmici Hrvata i Bosne, zajedno zapjevana je Thompsonova “Oj Zagoro…â€!
Najboljim hrvatskim igračem je oglašen, Vladimir Brižić. Uz burni pljesak. Mene je, uvijek, u ovoj svetoj vojni, visoke radosti, oduševljavao fra Željko Relota, s Antunovca, u Zagrebu. Bio je godinama igrač. Pravi. Znalac. Veliki meštar. I kapetan predstavništva. Sada je u stručnom štabu “vatrenihâ€. Upit: “Može li ovaj sastav blagih ljudi, divnih učitelja, dušobrižnika svog naroda, bez Kreše, bez Žižića? On je tu. Uvjerljiv, siguran. Pravi. Izbornik. Dobri duh ovog natjecanja.