KOMENTAR – Silvana Oruč Ivoš

Ne smijemo biti taoci DORH-ove neučinkovitosti


Ono za što se javnost mora zalagati, ako želimo da se popravi stanje u DORH-u, jest učinkovitiji i nadasve neovisni nadzor nad tom institucijom. Ni hrvatski građani, a ni hrvatsko gospodarstvo ne mogu i ne smiju više biti taoci DORH-ove neučinkovitosti ili neznanja.

Bez obzira na to kako će se završiti slučaj Dnevnice, i te kako se trebamo brinuti. Naime, taj je slučaj zorno pokazao da DORH ne radi svoj posao. Naime, nakon što je objavljeno da je Saucha osumnjičenik u slučaju Dnevnice, nakon puštanja iz pritvora, sam došao do spoznaje da se kriminal za koji ga DORH tereti nastavio i nakon što on sam više nije mogao na to utjecati, te nakon što je jedan od medija dokument koji to dokazuje i objavio – minimum minimuma je da netko za sve snosi odgovornost.
Slučaj Dnevnica i Saucha, kad je DORH u pitanju, ništa novo. Nažalost, DORH već godinama funkcionira na način da se prije može govoriti o nekakvom duboko ispolitiziranom tijelu nego ozbiljnoj državnoj instituciji. Ako se pogleda unatrag, jasno da DORH-ove istrage traju predugo. Neke i godinama (više od sedam godina?!), što je, u najmanju ruku, nenormalno. A mnoge od njih na kraju završe fijaskom po DORH. S druge strane, ako ste običan smrtnik i ako na DORH predate kaznenu prijavu na očitovanje bi mogli čekati dulje od svih mogućih rokova.
Ili, vrlo čest primjer da se osumnjičenici pritvore, a onda se među njima traži pokajnik, odnosno tek se tada prikupljaju dokazi. Pred sudove se izlazi s dokazima tipa riječ pokajnika protiv riječi osumnjičenog, a da su obojica sudjelovali u istim rabotama. I dok je u državama s razvijenim tužiteljstvima praksa da jedan pokajnik tereti više osumnjičenika, naš DORH prakticira model po kojem na jednog osumnjičenika ide i po nekoliko pokajnika. I na kraju im odbace tužbu. Čak i pojedini odvjetnici javno znaju kazati da DORH, kada dobije svjedoka koji priča sve što žele čuti, baziraju optužnicu na tom svjedoku ne provjerivši njegov iskaz, niti provjeravaju druge dokaze, nego to uzmu zdravo za gotovo. Vještačenja se rade tek nakon podizanja optužnice, pa je upitno ne temelju čega se optužnice dižu?! Ponekad DORH izlazi pred sudove bez ozbiljnih dokaza. Upravo zato sudovi vrlo često, i to godinama, brojne predmete vraćaju DORH-u na doradbu. Ali te dorade nisu tek nešto što se događa sporadično već – praksa. I to nije dobro i oko toga bi se morala provesti ozbiljna rasprava.