Zvjezdanu requiem Ivici pljesak
Preminuo je veliki dinamovac Zvjezdan Cvetković, a Ivica Kostelić okončao je svoju sjajnu skijašku karijeru
Dvije, ne jedna: smrt. Jedna ona “živaâ€, prava, s glazbom, requiem, s pokopom. Umro je – čovjek. Prijatelj. Znanac. Možda, čak i “druga stranaâ€. Reklo bi se – s nama je: Zvjezdan Cvetković. Dinamovac. Ćirin stup obrane u onom čudesnom, ofenzivnom naraštaju ‘82. Facchettijev stil. Visok, uporan. Odan. Borac. Sa stotinjak modrih utakmica. Bez tonova visoke umjetnosti. Stalan. Postojan. Ćiro ne vjeruje: “Nema Zvjezdana… Bio sam mu ko otac.†Odgovorio je ljubavlju sina. Pravog. Ispravnog. Rodom Karlovčanin. Iz prvoškolskih nogometnih klupa legendarnog Čavleka. Branko Čavlović, igrač HAŠK-a, otkrio je tog dječaka. I brata mu. Dinamo nije dugo čekao. Od tada, svakodnevno iz Karlovca u – Maksimir. Kasnije, podučavatelj mladih. I skaut. Skroman. Povučen. Zatajan. Do koje mjere, ne znam. Došao je kao Zvezdan. I, onda, uvalili su mu, čak i “sedmosilnici†onu “jotuâ€. I ostao je to, čak i u križu jedne neočekivane smrti, do kraja – dinamovac. I – Zvjezdan . S brojnim dečkima na – ti. Prijatelj. Ne jednom. Odlazak kad se još “ne gre…â€! Kamen. Pad. I – kraj. A proljeće je – baš – otvorilo svoje plavo oko. Bilo je čak i toplo. Jecaj srdaca. Tolikih. Sprovod, ad catolicam.