Otac gradišćanskohrvatske duhovne poezije
Dana 4. ožujka navršilo se četiristo godina od smrti prvoga gradišćanskohrvatskoga duhovnoga pjesnika Grgura Mekinića. Prigodom te obljetnice prisjećamo se njegovih zasluga koje ga, s pravom, potvrđuju velikanom u čuvanju jezičnoga identiteta Hrvata u tadašnjoj zapadnoj Madžarskoj (Ugarskoj)
Ime Grgura Mekinića u slavistici i kroatistici prvi put upisano je 1969., kad su dvojica slovenska znanstvenika, Marijan Smolik i Ivan Škafar svojim radovima osvijetlili život i djelo tog gradišćanskohrvatskog pisca. Ono po čemu je Mekinić posebno važan za kroatistiku i slavistiku jesu njegove dvije knjige hrvatskih crkveni pjesmarica, prvi put uopće, tiskane 1609. i 1611. a pronađene su 1968. u Sjemenišnoj knjižnici u Ljubljani, gdje se i danas nalaze. Tom je prigodom Mate Šimundić u zagrebačkom Vjesniku (Zagreb, 4. listopada 1969., 9) napisao članak: „Drugo rođenje Grgura Makinića. Pronađen hrvatski pisac iz doba protestantizma.“ Spomenuti ljubljanski izvornik jedini je primjerak prema kojemu je 1990. načinjen pretisak u Zagrebu u izdanju NSK Kršćanske sadašnjosti i Hrvatskog kulturnog društva u Gradišću Željezno. (Za pretiska priredio i pogovor napisao Alojz Jembrih).
O Grguru Mekiniću dosad, u vezi s njegovim životom i radom, nema iscrpnih podataka. Nisu poznati mjesto i godina rođenja, kao ni mjesto njegova školovanja Po funkcijama, koje je u životu obavljao, zaključiti je o njegovoj sveučilišnoj izobrazbi. Ono što je o njemu poznato može se sažeti sljedećim informacijama.
Godine 1591. sudjeluje, kao pastor u Štamperku do 1596. (Köhalom, njem. Steinberg) 2. i 3. lipnja u Čepregu (Csepreg, Tschpring) na sastanku Kalvinovih i Lutherovih sljedbenika koji su raspravljali o međusobnom sjedinjenju. Tom je prigodom Mekinić kao svjedok razgovora potpisao protokol sastanka.