Stop crnokapuljašima!
Poslije izleta nekog tipa u crnom sve do očiju – na Poljudu,
za utakmice Hajduka i Rijeke – očekuje se učinkovita akcija cijelog društva. Idemo!
Nismo “žuti otisakâ€. I u crnilu, tražimo – bijelo. Zato smo tu. Naš Verbum croaticum. No, ipak treba reći: crnotoljagaš, sav u crnom, kapa i na nosu, izletio iz mnoštva, maše toljagom na sve strane, Poljudom. Utakmica Hajduk i Rijeka. Velika utakmica. I, jedan događaj, koji nije velik. Naprotiv – mali. Ali, poput raka, onog pod kožom, opasan. Zaštitari se nisu snašli. Redarstva, nigdje. No, iz onog s početka, meni je to bilo pomalo i šaljivo. Horor- slikopis. Igran, zapravo, kao komedija! A, kaj drugo. Netko je to izrežirao. Ovaj, istrčali, i ne zna zakaj je tu dole, na travnjaku. Ne zna ni di je sudac. A, čini se, on bi po njemu. Poslije par “akslaâ€, konačno je okružen. Zavrnutih šaka, izveden. Petnaest dana, pritvora. I dok je – živa scena – pomalo komedijaška, novinstvo grmi, politika se diže. Čak i sam vrh. Krasno pismo, čitavu splitskom izgredništvu, predsjednice države Kolinde Kitarović, ima svoju valnu dužinu. Uz onu, stotinu puta ponovljenu parolu: razlučiti drukanje i – huligane! I Janica je kurzivirana. I, ona traži – zaokret: “Šport treba spašavati.†Ovaj, hrvatski. Ne od promašaja, jer i to je – športski. Od nasilja. Zar su, uistinu, hrvatski stadioni scenarij naleta na opći mir i dobro svih, koji su na tribinama. I, na ulicama. I, na cestama. jer, poslije fantoma, crnog, napadnut je, autobus mladića, rukometaša iz Labina. Navodno su, napadači, Torcida. A napadnuti su trebali biti Armada Riječana.