DNEVNIK – Lidija Miletić, prof. ravnateljica OŠ Dragutina Tadijanovića u Vukovaru, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Vukovaru

Vukovarci se prepoznaju s radošću

Ponedjeljak, 10. ožujka

Nakon višemjesečnog učenja i marljivog vježbanja te provjere spremnosti danas je godišnji koncert glazbenih odjela škole u kojoj radim. Uz ponajbolje učenike naše škole, sudionika regionalnih, državnog i međunarodnih natjecanja na ovom će koncertu nastupiti i naši gosti, učenici iz Glazbenih škola “Ferdo Livadić” Samobor, Franje Kuhača iz Osijeka i Umjetničke škole Luke Sorkočevića iz Dubrovnika. Bit će to radost zajedničkog muziciranja i druženja među prijateljima iz različitih krajeva domovine. Uz zajednički objed razgovara se o „školskim“ svakodnevnim temama ali vrlo brzo razgovor dotakne zajedničke poznanike i prijatelje iz vremena progonstva. Dani su to u kojima su brojni Vukovarci svoje domove u razrušenom Vukovaru morali zamijeniti privremenim adresama u brojnim hrvatskim gradovima i selima.
Isusa osuđuju na smrt.
U ovom velikom tjednu moje su misli uz Isusov križni put. Kao nekad Poncije Pilat Isusa tako su i rušitelji Vukovara naš grad 1991. osudili na smrt. Jer druge nije bilo – Vukovar se uporno odbijao predati. Osudom na „smrt“ svojih domova, svojih uspomena pa i svoje budućnosti bili su osuđeni svi oni koji su u strašnom paklenom ratnom razaranju grada uspjeli preživjeli. S plastičnim vrećicama u rukama, u koje su skupili tek nešto slučajno izabranih i uglavnom nevažnih sitnica, ljudi su prošli u prazninu i neizvjesnost. Ipak, ono što je trebala biti osuda na smrt, gledana očima krvnika, pretvorilo se u novi život. Jer Hrvatska je Vukovarcima otvorila vrata svojih domova, svoje dobrostive i darežljive ruke i svoja srca koja su pružala utjehu i nadu. Nadu da će jednoga dana njihov tada tako dalek i mrtav grad ipak „uskrsnuti“. Tako danas gradimo nova zajednička sjećanja i nove početke s Vukovarcima u Vukovaru i Vukovarom u cijeloj Domovini.


Utorak, 11. ožujka

Danas je opet gorio vodotoranj. Obasjan sjajem tisuća baklji plamtio je kroz tamu koja ga je obavijala. Nije to bila ona jezovita tama koju su narušavali udari granata i potmula tutnjava strašnog razarajućeg oružja, tama 1991.