Nježnost kao imerativ
Pero Pavlović:
Hortus Dei, Synopsis
Zagreb-Sarajevo
2016.
Pero Pavlović nametnuo se posljednjih desetak godina kao istaknuto ime u suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj produkciji. Poglavito je književna kritika prihvatila i vrednovala visokim ocjenama biofilnost koja se proteže kroz većinu njegovih pjesama. Rođen je 20. ožujka 1952. u Gracu kod Neuma. Studirao je medicinsku biokemiju u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao. Živi i radi u Neumu. Prostor njegova zavičaja nalazi se na razmeđi kultura i civilizacija. Neum pripada dubrovačkom eminentnom kulturnom prostoru i dijelu mediteranske uljudbe, dok mu je zaleđe obilježila dramatična hrvatska povijest i turska okupacija hrvatskih prostora sa svim civilizacijskim, religijskim i kulturološkim promjenama i sadržajima.
U tom kolopletu zbivanja i prožimanja mirni i samozatajni Pero Pavlović opredijelio se za tankoćutnu lirsku nit već 1979. kada je objavio prvu knjigu pjesama „Plavi svirač“. Od tada neprekidno tka svoj čudesni pjesnički sag kojemu potku čini ljekovito bilje mediteranskog područja i svijet prirodnih ljepota njegova kraja. Cijeli ovaj kompleks omogućio je Pavloviću iznimnu poetsku i jezičnu nadgradnju tako da ga nazivaju i neologističkim bardom u suvremenom hrvatskom pjesništvu, a uspoređuju ga i sa A. B. Šimićem.