Moderni tradicionalizam u kojem ćutimo čovječnost i prepoznajemo ljudski lik
Izložba skulptura i crteža Marije Ujević-Galetović otvorena je 13. travnja 2017. u Galeriji Adris u Rovinju
i može se razgledati do 18. lipnja, a otvorio ju je povjesničar umjetnosti Igor Zidić, iz čijeg predgovora katalogu
ili iz fragmenata, kako ih je odredio i naslovio: Marija s onu stranu brda, Marija s rive,
donosimo nekoliko ulomaka
Vidjeti je, da joj je njezino podrijetlo, povezujući dvije različite sastavnice (kao u genealogijama Milana Begovića i Tina Ujevića) – onu Zagore i onu Mediterana – stvorilo inicijalni poriv za bavljenje kiparstvom i slikarstvom. Ali nitko, pa ni ona, nije to što jest samo po ocu ili po majci; potreban je onaj oćut poziva koji mladu osobu upućuje u izbor zanimanja, u svijet nezavršiva rada. S predispozicijama, koje je imala, s vokacijom koju je osjetila – upustila se Marija Ujević u studij kiparstva na zagrebačkoj ALU. Dobar učitelj i vrstan kipar, Frano Kršinić, brinuo se o njezinu razvitku. Pisac monografije o kiparici napominje da se već kao 14-godišnja srednjoškolka počela upoznavati s kiparstvom i materijalima, u zagrebačkom KUD „Ognjen Prica“, pod vodstvom Ante Despota i Koste Angelija Radovanija. (…)
Kad iz retrospektivnoga osvrta promotrimo njezino djelo vidi se da je početak pomalo neodlučan: iz završnih godina njezina studija doprlo je do nas tek nekoliko crteža, od kojih svi odaju značajke skice, zabilješke, inicijative; ne još i obilježja dovršenog, definiranog djela. Trebat će joj dvije godine da crtež-skicu pretoči u skulpturu (Akt, 1960.). Nema tu radikalnog obrata; nema revolucionarne retorike: 27-godišnja kiparica blago stilizira forme, obazrivo odstupa od kanonskih proporcija, u organičan tjelesni ustroj unosi elemente stereometrije (u toraks utisnute grudi-kugle), koristi slobode torziranja potpune figure: izostavlja glavu, odbacuje dijelove ruke, odstranjuje stopala (a sve je to na crtežima još postojalo). Premda posve općenito, može se formulirati temeljno radno pravilo: jednostavnost prije svega. (…)