Barokni oltari kao kiparska molitva
Izložbu Katedrala i Komersteiner. Barokni oltari 1686.-1690. u Domitrovićevoj kuli na zagrebačkom Kaptolu koja je povodom 800. obljetnice blagoslova katedrale upriličena u organizaciji Muzeja za umjetnost i obrt i Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije 5. travnja otvorio je pomoćni biskup zagrebački mons. dr. sc. Ivan Šaško. Donosimo njegov pozdravni govor
Polazim od tvrdnje preuzete iz velike pohvale vrijedne monografije o Johannesu Komersteineru u kojoj je autorica Nela Tarbuk sadržajnom i sažetom rečenicom napisala da je u njegovim djelima „leksik manifestiran u figuri zatvorene konture uske siluete, iznutra gibanjem pokrenute tjelesne mase“ (Nela Tarbuk, Kipar Johannes Komersteiner i njegov krug, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 2016., str. 165)
Osvrnut ću se i na naslov izložbe koja je bila u Muzeju za umjetnost i obrt: “Figura i ornament”, koje je samo mali dio izložba u Domitrovićevoj kuli, ali se ponajprije želim zadržati na spomenutome „nutarnjem gibanju“ koje je odlučujuće za barok i za razdoblje koje iz baroka izvire.
Teško je cjelovito zahvatiti bilo koje povijesno razdoblje, no slojevitost vremena baroka je nemoguće razumjeti bez teološke i općecrkvene pozadine koja se odražavala u umjetnosti i s pomoću umjetnosti.
Naime, Tridentski je koncil u svome zadnjemu razdoblju zasjedanja (25. zasjedanje) naširoko raspravljao o kritikama koje su o liturgijskome prostoru dolazile s protestantske strane.
Tom se temom posebno pozabavio biskup Karlo Boromejski, nesporni auktoritet koji je 1577. objavio traktat pod naslovom: „Instructionum fabricae et suppellectilis ecclesiasticae“. To djelo sustavno izlaže važne koncilske odredbe, bez kojih se ne može plodonosno raspravljati o baroknoj umjetnosti. Tada je u ruke biskupâ i Svetoga uficija stavljena prosudba prikladnosti umjetničkih djela.