Spomenik etničkom čišćenju
O tragediji Bosanske Posavine tek se tu i tamo u hrvatskim medijima objavi neka rečenica.
Banjalučki biskup Franjo Komarica ostao je gotovo osamljen u borbi za povratak Hrvata u Bosansku Posavinu. Na tom području prije hrvatskog obrambenog Domovinskog rata živjelo je oko 200 tisuća Hrvata. Međutim, nakon srbijanske okupacije ovog dijela Bosne i Hercegovine velika većina je protjerana ili ubijena. Na svoja ognjišta vratilo se svega oko pet do deset posto onih koji su tamo desetljećima živjeli. Nu, ni danas nije jasno na koji je način ovaj kraj doživio ratni i politički poraz. Neki su skloni mišljenju da je zbog toga kriv i prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa Franjo Tuđman, ali on je jednom prigodom izjavio da je naredio da se taj dio (kraj) brani, a da ni sam ne zna tko je učinio suprotno njegovoj zapovijedi. Također je izjavio – ako je netko kriv za pad Bosanske Posavine, onda su prije svega krivi oni koji je nisu branili, koju su pobjegli, puno ranije nego se i očekivao njezin kraj.
Bosansku Posavinu među ostalim branili su čak i dragovoljci iz Podravine, ali naravno i drugih krajeva Hrvatske. I to do zadnjeg dana. Bio sam i ja dio tog pakla, jer sam kao pripadnik 145. borbene grupe „Jastrebovi“, pod zapovjedništvom Željka Capića i Midhada Srabovića, ostao tamo do 7. listopada 1992., kad smo se morali povući prema Slavonskom Brodu. O tome sam napisao i knjigu.
Da nema biskupa Komarice koji nas stalno podsjeća na ovu tragediju sve bi već odavno palo u zaborav. Teško je reći zašto je to tako i zašto oni koji bi trebali nešto reći – šute.
Sada je cijenjeni i ugledni banjolučki biskup „zaratio“ s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, a ovaj ga je bez imalo poštovanja javno optužio da iznosi neistinite tvrdnje o stanju u tom entitetu i položaju malobrojnih Hrvata koji tamo još uvijek žive ustvrdivši kako se u Republici Srpskoj podjednako poštuju prava svih nacija.