Kukavelji na prvoj crti
Tko to shvaća, tomu nije teško razumjeti eurohrvatsku državnu politiku. Ona je jasno formulirana na Zapadnobalkanskomu summitu EU održanom u Zagrebu u studenomu 2000.
Hrvatima se diže kosa na glavi kada čuju izričaje „prijateljska Republika Slovenija“ i „prijateljska Republika Srbija“, a osobito ih štrecne izričaj „prijateljska Republika Srpska“.
Eurohrvatima ta jezična praksa jako godi. Zašto? – Razlog bi morao biti sam po sebi bjelodan. Ti izričaji povlače za sobom ako ne beskrajan, onda svakako vrlo dug lanac prijateljstava.
Razumno je naime reći da su prijatelji naših prijatelja – nužno – i naši prijatelji. Ne može, dakle, Aleksandar Vučić biti eurohrvatski neprijatelj ako je prijatelj eurohrvatske prijateljice Angele Merkel. Isto tako ne može ni Karl Erjavec biti eurohrvatski neprijatelj ako je prijatelj eurohrvatskoga prijatelja Jean-Claudea Junckera. Jasno?
Tko to shvaća, tomu nije teško razumjeti eurohrvatsku državnu politiku. Ona je jasno formulirana na Zapadnobalkanskomu summitu EU održanom u Zagrebu u studenomu 2000. Od tada do dana današnjega eurohrvatska državna politika nemilosrdno progoni hrvatsko „plemstvo mača“ iz Domovinskoga rata (Ante Gotovina, Mirko Norac, Mladen Markač, Đuro Brodarac, Mihajlo Hrastov, Branimir Glavaš, Slobodan Praljak, Tomislav Merčep i dr.); ta se politika ovih dana ne osvrće na Aleksandra Vučića, državnoga poglavara i predsjednika vlade „prijateljske Republike Srbije“, koji ovih dana iz Donje Gradine u „prijateljskoj Republici Srpskoj“ grmi da nikad više ne će dopustiti nikakav „Bljesak“ i nikakvu „Oluju“; ta politika bez prestanka vergla da je u hrvatskomu interesu što skoriji ulazak i Srbije i Republike Srpske u Europsku uniju.