Ars combinatoria
Sve je nevažno, pogotovo ono što je tko u životu činio i učinio, bilo u politici ili izvan politike. Važno je samo tko je na čijoj strani
Hrvatska je javnost, kažu, ćudljiva. K tomu slabo pamti, brzo zaboravlja. Koliko je to točno, neka svatko sâm prosudi. No kakva god bila, ta bi javnost mogla malo duže, barem do jeseni, pamtiti četvrtak, 27. travnja 2017. Zašto? Kako je događaj izvanredan, tako je i razlog neobičan. Gospoda ministri glasovali su protiv Plenkovićeva prijedloga da Vlada odbije SDP-ov zahtjev za opoziv ministra financija Zdravka Marića zbog njegove suodgovornosti za stanje u Todorićevu Agrokoru. Ministri su time pokazali da im je bliža SDP-ova oporbena misao o krivnji Zdravka Marića nego HDZ-ova vladajuća misao o nedužnosti Zdravka Marića.
Zatim se javio ministar uprave Ivan Kovačić. On je telefonski zatražio od Plenkovića da razriješi i njega, jer bi, veli, da je bio na sjednici, glasovao kao i njegovi stranački kolege. Plenković mu je vrlo rado udovoljio. Tako rado da je povrh njegova zahtjeva razriješio dužnosti i desetak Mostovih državnih tajnika. A HDZ-ovi su „saborski“ zastupnici na brzu ruku skupili 79, tj. natpolovičnu većinu zastupničkih potpisa, kojima podupiru svoj zahtjev da Božo Petrov odstupi s dužnosti predsjednika Hrvatskoga [državnog] sabora.
Tako je uoči 1. svibnja ona Plenkovićeva „anemična“ gesta s početka ovoga teksta u visokonakladnim lijevo-liberalnim novinama procvjetala u pravi državnički biljeg i označila početak boja, kako Srbi rekoše, „do istrage naše ili vaše“ [do istrjebljenja našega ili vašega] između Mosta i HDZ-a, dojučerašnjih „suradnika“ (nipošto saveznika iliti koalicijskih partnera!) u Vladi Republike Hrvatske.