Velebit je neiscrpna umjetnička tema
Stipe Golac, slikar, književnik, pedagog, doista je osebujna pojava u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, autor samosvojnog opusa, specifičnog rukopisa.
Gospodine Golac, dugi niz godina djelujete kao slikar, književnik i pedagog.
Po završetku studija 1966. priređena je u Gospiću moja prava samostalna izložba. Pokojni akademik i likovni kritičar Vinko Zlamalik pisao je i dao osvrt na izložbu. Očito iskusan, mudar i pametan čovjek znao je što ova izložba znači za mene i moj rad, pohvalno se izrazio o izložbi i tako me osnažio, na čemu mu iskreno zahvaljujem. Te iste godine osniva se u Gospiću „Lički likovni anale“: Povod za osnivanje ove važne izložbe bio je očito i moj dolazak u Gospić. Na Ličkom likovnom analu od tada do danas izlagali su najpoznatiji hrvatski slikari, kipari i grafičari. Tražio sam sebe u slikarstvu. Bio je to moj razvojni put. Počeo sam s ličkim pejzažima, velebitskim pejzažima i evo me u kamenim cvjetovima. Bio je to logičan put od realnog do apstraktnog. No, relativno brzo sam shvatio da mi pejzaž ne pruža onu slobodu izražavanja koju tražim, zato se sve više okrećem Velebitu, tom prekrasnom hrvatskom gorostasu, koji mi je stalno pred očima. Velebit zrači posebnom snagom što me neodoljivo privlači.
Što su Vam danas ključni motivi?
Fantastične velebitske Tulove grede, velebitske degenije, kamenje i stijene novi su motivi kamenih cvjetova koje slikam na posve drugi način – ekspresivno. Trebalo mi je vremena da uđem u Velebit, da upoznam njegovu snagu i ljepotu. Zapravo, sada se igram bojom i formom. Budući da mi je boja glavno izražajno sredstvo, nije mi se teško igrati.