Karte na stol

Kazalištu Kerempuh i njegovoj upravi
Ako ste se nadali da će Vam Oliver Frljić svojom somnabulnom predstavom u kojoj sve neistomišljenike, koje on očito uistinu jako mrzi, nastoji pretvoriti u svinje pa to pokušava gledateljima podvaliti kao „umjetničku“ inspiraciju, pospješiti prodaju i gledanost, prevarili ste se? Ili imate slična politička i svjetonazorska stajališta pa ste izabrali njega i njegove uratke? Pa ne možete se to usporediti s nekakvom životinjskom farmom. To je samo prizemno iživljavanje, koje najviše govori o nemaštovitom i bijesnom autoru. Koliko je tu zloupotrijebljen avangardni komad talijanskog klasika Luigija Prandella? Potpuno zloupotrijebljen? Takva frljićevština trebala bi biti metaforom današnje Hrvatske u potrazi za identitetom i autoritetom, uz propitivanje nacionalnih i tradicionalnih obiteljskih vrijednosti? Svećenik kao svinja koja umjesto pričesti dijeli kokain? Kome je to zanimljivo? Na kraju bi sve te svinje, kako ih frljićira, trebale biti ubijene odnosno zaklane? Kako maštovito rješenje! Koliko ste za tu predstavu dobili novaca iz državnoga proračuna odnosno do Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba? Niste li pomalo zabrinuti za mentalno zdravlje toga, Vama tako omiljenog, autora? Nije li zaista najveća žrtva Luigi Pirandello, koji nije očekivao da će se netalentirani ekshibicionisti koristiti njegovim opusom u tako prizemne i jadne svrhe, kako bi se obračunali sa svojim neistomišljenicima te kako bi se svidjeli svojim istomišljenicima? Gdje je tu umjetnost, kazalište, gdje je tu Pirandello?

Članovima srpskih političkih stranaka i udruga, društava, u Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova RH
Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, DORH-u, Vladi Republike Hrvatske
HNS-u i Mariji Puh, koja se zalaže za ratificiranje Istanbulske konvencije