LJEPOTA GLUME JE U SUIGRI
Ivan Vukelić (Nova Gradška, 1986.) završio je požešku gimnaziju 2004. Akademiju dramske umjetnosti upisao je 2006. te diplomirao 2012. Usavršavao se na različitim radionicama od Pule, Grožnjana… do Brazila…
Prva glumačka iskustva stekao je u OŠ. Julija Kempfa, a profesionalno u Gradskom kazalištu Požega te nastavio u Zagrebačkom kazalištu mladih, na Dubrovačkim ljetnim igrama, Maloj sceni… Član je Hrvatskoga društva dramskih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Trenutačno je u glumačkoj podjeli predstave Dugo putovanje u noć Eugene O’Neilla u HNK Zadar
Gospodine Vukeliću, od ove ste sezone angažirani u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru. Kako ste dobili taj angažman, kakvo je Vaše zadarsko iskustvo?
– Igrom sudbine, nakon samo nekoliko dana po povratku iz SAD-a u domovinu, zaprimio sam telefonski poziv iz Zadra. Kazali su da su bili zadovoljni našom prvom suradnjom u predstavi Therese Raquin prema tekstu E. Zole i da bi me voljeli vidjeti u novoj produkciji. To je bilo i više nego dovoljno da pristanem raditi takav jedan ozbiljan komad kao što je magnum opus Eugena O’Neilla. Dugo putovanje u noć je svojevrsna autobiografija pisca, te kada kažem igrom sudbine, u svom istraživanju njegova života uvidio sam da sam tijekom boravka u SAD-u prošao dosta mjesta u kojima je on živio (Princeton, New York, New Jersey…). Tako se volim našaliti da smo Eugene i ja vrlo vjerojatno gledali u isto zrnce pijeska (Point Pleasant, NJ). Sam Zadar i zadarsko kazalište i kolege već su mi prirasli srcu te mogu slobodno nazivati to mjesto svojim drugim domom.