Predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović
Svima je jasno da se posjet srbijanskog predsjednika Hrvatskoj prije ili kasnije trebao dogoditi, ali naravno da je tu najvažnije pitanje izabranog trenutka i tema za razgovor. Vjerojatno ste znali za njegov govor u Glini, te da ga to involvira u oružanu pobunu protiv Republike Hrvatske , blago rečeno. Morali ste pretpostaviti i da branitelji ne će sjediti potpuno ušutkani, iako je i to posljednjih godina postignuto. Je li im trebalo zabranjivati skup na dan održavanja i dovoditi sve u neugodnu situaciju? Jesmo li još trebalo ispasti netolerantni ili slično, pred nekime kome nije niti neugodno niti je osjetio potrebu ispričati se. Na kraju se svi pitamo, koja je bila prava svrha njegova posjeta i kome je ona nešto značila? Srbijanskoj javnosti i medijima, sudeći po nezainteresiranosti i usputnim člancima, nije.
Hrvatskoj javnosti koja nije smjela ni pisnuti, novinarima koji nisu smjeli postaviti pitanje, braniteljima koji nisu smjeli puštati snimku njegova govora, a i on ju je zanijekao, bez oklijevanja. Na kraju, niste li vi zatečeni njegovim nepopustljivim i rekli bismo drskim ponašanjem, koje je bilo potpuno predvidivo i koje je u skladu s velikosrpskom politikom i Memorandumom SANU, Dobricom Ćosićem… Nakon izložbe u New Yorku, sada nam je trebalo još i to glumatanje kako je srbijanski predsjednik u Hrvatskoj izložen nekakvim napadima? A njihovo izjednačavanje svega? Povlačiti paralelu između Ovčare i Lore? Nije li to prestrašno? Pozvali ste ovdje političara koji je spreman opravdavati monstruozna ubojstva na Ovčari? Zašto? Što ste time postigli? Zamjerili ste se braniteljima, koji su jako željeli da Vi budete predsjednicom Republike Hrvatske? Oni su nekakvi politički marginalci? Tko to u Hrvatskoj osim političke elite nije politički marginalac? Političari i državnici koji nisu na strani svojega naroda i svojih branitelja u svim prilikama i neprilikama trebaju se ozbiljno zamisliti. Nisu li ih oni birali?
Govorili ste o nestalima, na čemu udruge godinama rade, bez puno uspjeha, jer srbijanski državni vrh nije želio da se to dozna. Jeste li govorili o agresiji, ratnim odštetama, povratu kulturnih dobara i zašto predstavnici Ministarstva kulture nisu bili barem na večeri i zašto se nije razgovaralo o do sada dogovorenom, vraćenom, traženom kulturnom blagu, itd. Predsjednik Vlade je barem razgovarao o ratnoj odšteti, nečemu konkretnom.
Da bismo mogli razgovarati, Srbija je trebala priznati agresiju, napad na hrvatski teritorij. Zašto nitko ne govori o osam tisuća ubijenih hrvatskih civila, više od polovine žena i djece, kada je sve dokumentirano u knjizi dr. Andrije Hebranga i može se doći do dokumentacije i podataka?
Srbija drži pod okupacijom Vukovarsku adu? Falsificiraju broj žrtava ustaškoga režima, pripisuju ga Hrvatima, na američkom tlu? Jeste li čuli za istraživanja Ljubice Štefan o ubojstvima Židova u Srbiji
Samo pitanje nestalih nije dostatno za državni vrh i igranje na sentiment tu ne prolazi. Koga je to trebalo uvjeriti u korisnost njegova dolaska? Majke koje godinama mole i traže, i u Srbiji i u Hrvatskoj, svoje sinove. Vučić je Vama donio dokumentaciju iz Dvora na Uni, o troje nestalih osoba?
Možda ste imali dobre namjere, ali većina hrvatskih građana sada ne zna što bi to moglo biti, osim što osjećamo posramljenost i tihi bijes? Vaše su dužnosti, predsjedničke i državničke, zapovjedničke pa se u skladu s njima trebate i postaviti i štititi dostojanstvo hrvatskih stradalnika i građana. Nikada agresorima ne dopustiti da izjednačavaju i svoje laži potkrjepljuju onima koje slušamo gotovo šezdeset godina. Tko će štititi hrvatski narod ako ne državni vrh, koji ga u svijetu predstavlja?
Ministarstvu vanjskih poslova, Vladi Republike Hrvatske