Svoj na svome
Ponedjeljak, 12. veljače
Prođe još jedan tjedan, brzo i prebrzo, posebno početkom veljače. Tada se, naime, u Hercegovini i čitavoj Herceg Bosni, BiH, sjećamo jugokomunističkog pohoda. Drugi je svjetski rat bio pri završetku i žurili su za Nijemcima koji su se povlačili. A s njima su se povlačili i njihovi saveznici. Nastade plač hrvatskih majki i očeva. Jugokomunizam je zatirao sve pred sobom. Bez isprike. Brojka ubijenih i nestalih u poraću se u Hercegovini popela na oko 20.000. Među njima bi i 66 članova Hercegovačke franjevačke provincije. Tek jednoga su sudili na nekakvom sudu, fra Radoslava Glavaša, za pola sata zajedno s 57 drugih. I strijeljaše ih. Za grobove im se ne zna. Kao vicepostulatora postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« zapala me je časna dužnost brinuti se da naši franjevci jednoga dana postanu mučenici, odnosno blaženi i sveti. Što se sve čini može se najbolje vidjeti na portalu pobijeni.info. A ovih smo dana imali Dane pobijenih hercegovačkih franjevaca (4. – 7. veljače) ovdje na Širokom Brijegu. Sinoć smo se njih i nebrojenih članova puka Božjega sjećali i u Tomislavgradu.
Tijekom dana nastojim pratiti posjet srbijanskog predsjednika Vučića Hrvatskoj. Vidim podijeljenost. A meni sve sliči na ona vremena kad se ratovalo, kad sam bio vojni dušobrižnik i kad se Tuđman sastajao s Miloševićem. Ali prilike su bile takve. Nije li i danas nešto slično? Sudbonosne geopolitičke igre su na djelu. Moramo biti u njima, ako želimo nastaviti živjeti u slobodi.
Uvečer sam u Mostaru. Predstavljaju se knjige Otkopana istina i Od Širokog do Bleiburga i nazad u čijem sam nastajanju i sam sudjelovao. Plod su osmogodišnjeg rada povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega. Govore nam jezikom činjenica da su jugokomunisti za onih nekoliko dana koliko im je bilo potrebno da pregaze Široki Brijeg i odu prema Mostaru napravili oko 330 većih i manjih masovnih stratišta i grobišta. Još ih je ostalo neotkopano nešto manje od pola. Ubijani su i vojska, i civili te fratri. Strašno!
Utorak, 13. veljače
Poklade su. Djeca s maskama kucaju na samostanska vrata. Darivamo ih. I mi smo nekada bili kao oni. Sada nam je svijet naizgled ozbiljniji, a trebao bi biti ispunjen dječjom otvorenošću. Tijekom dana neki daruju i Vicepostulaturu.