Medijska hajka na branitelje
Neprestano govore i pišu da hrvatski branitelji i stradalnici imaju visoke mirovine i niz drugih povlastica. To ponavljaju iz dana u dan, kao papige. A kako i ne bi kad je većina medija, osim pojedinih portala, u njihovim rukama.
U ovoj i ovakvoj Hrvatskoj sve je izgleda važnije nego oni koji su bili prvi kad je trebalo, koji su stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu državu. Evo, sada nam stižu „packe“ iz Europske unije. Kažu da se previše troši na one koji 1991. nisu kalkulirali, koji su bili spremni dati život za Hrvatsku. Ta podmetanja, prije svega, dolaze iz naše države, i to od onih koje nigdje nismo vidjeli ni čuli na početku srpske agresije. Sad, kad je prošlo 27 godina od početka rata, dižu glave, žele da se zaboravi Vukovar, Pakrac, Škabrnja, Voćin, Knin i na stotine drugih gradova i mjesta diljem Hrvatske. Ne odgovara im prošlost, oni žele u budućnost. Stoga, još dok je krv potocima tekla našom Domovinom oni su već tada zauzeli ključna mjesta, od najviših državnih institucija, poglavito pravosuđa, banka, tvrtka. Ugurali su se i među veleposlanike. A istinske hrvatske branitelje možete na funkcijama tražiti svijećom. Smeta im što jedna skupina hrvatskih branitelja i stradalnika ima relativno visoke mirovine. Pa, drugarice i drugovi, gospodo i gospođe imali bi i vi da ste u vrijeme agresije stali uz rame onima koji su puškom branili i obranili Domovinu, da danas šećete sa štakama ili se vozite u invalidskim kolicima. Nu, vama to nije trebalo. Vi ste se u tom kaosu i te kako znali snaći. Nitko nije iskoristio Domovinski rat kao izdajice i dezerteri. Sjećate li se što su partizani, nakon II. svjetskog rata, radili s takvim ljudima? Stavljali su im oko vrata pločice na kojima je pisalo „izdajica“ i slično. Jedan dio njih su poslali u logore, a druge u zatvore. Neke su na licu mjesta, bez suda i suđenja, strijeljali ili objesili. A naši dezerteri i izdajice nakon pobjede u Domovinskom ratu, pretvorili su se u „pobjednike“. Uz to čitavo su vrijeme gazili i gaze hrvatske branitelje, ali i članove njihovih obitelji. Umjesto da se oni nama „klanjaju“ mi se moramo „klanjati“ njima. Sve su preokrenuli.
Europa, nema pojma što se u Hrvatskoj događalo tijekom srpske agresije. Oni koji bi trebali o tome im ne govore. Što mislite – zašto? Pa, da ih netko ne pita, a gdje ste vi bili 1991.?