Križni put glazbe i glazbala
Liturgijsko vrijeme korizme uoči Uskrsa, već niz godina obilježavaju Dani kršćanske kulture u Dalmaciji (Split, Dubrovnik Šibenik), te Pasionska baština, utemeljena uspostavom neovisne Hrvatske, koja se, prema mogućnostima, osim u Zagrebu, održava i diljem Domovine i među iseljenim Hrvatima u inozemstvu. Obje manifestacije na jedinstveni način njeguju, čuvaju i predstavljaju hrvatsku baštinu i kulturu, temeljenu na kršćanskim vrijednostima, utkanima u samu bît hrvatskoga naroda i njegove povijesti. Stoga svakim oblikom pohvale i zahvale treba isticati organizatore koji ustraju na tom, danas nimalo lakome putu. Desetljetna prisutnost Pasionske baštine potvrđuje kako još uvijek postoje neistražena i nepredstavljena umjetnička djela, glazbena, književan, likovna, a također se predstavljaju nova djela nadahnuta kršćanskom tematikom i Mukom Isusa Krista. Među brojnim vrijednim djelima, koncertnim programima, napjevima i skladbama hrvatske i svjetske baštine, ovdje izdvajamo jedan izniman koncertni program koji su izveli mladi hrvatski glazbenici violinistica Helga Korbar i čembalist Franjo Bilić, studenti zagrebačke Muzičke akademije, no trenutno na studiju (studentska razmjena) u Amsterdamu. Istražujući skladbe tzv. rane glazbe i baroka, došli su na ideju samostalno prirediti i izvesti izbor iz Rosenkranzsonaten (Krunica – sonate) skladatelja Heinricha Ignaza Franza Bibera, skladanih na temu Radosnih, Žalosnih i Slavnih otajstava krunice. Mladi umjetnici su, prigodno korizmenom vremenu, odabrali Žalosna otajstva, i izveli ih 26. ožujka u prepunoj crkvi sv. Martina u Zagrebu. Osim jedinstvene tematike – molitve Krunice – koju je Biber iznimno dojmljivo uglazbio, treba istaknuti kako je skladateljevo duboko promišljanje i razmatranje obilježilo raspoloženja pojedini sonata i njezinih stavka, ali i uporabu tzv. scordature – ugodbe žica na violini drugačije od uobičajenih, kao i križanje žica! Naime, u Žalosnim otajstvima, Biber koristi scordaturu tako da snižava visoke žice i na taj način, ne samo da mijenja zvuk violine od prirodnog svijetlog u tamni, već stvara i disonance među sâmim žicama koje rezultiraju konfliktnim vibracijama te doprinose izražajnosti svakog od pojedinih Otajstava, počevši od Krvavog znoja na Maslinskoj gori do Sonate na temu Uskrsnuća u kojoj je a’ i d’ žicu potrebno prekrižiti, te je stoga i na samoj violini prisutan znak križa. Na taj način, ne samo da izvođač prolazi kroz Križni put svirajući nikad prije zapisane zahtjevne dvohvate, trohvate i četverohvate već i sâma violina ‘proživljava’ priličan napor.
Violinistica Helga Korbar zbog toga je i tijekom koncerta koristila dvije violine, te je za svaku sonatu, tj. desetinu krunice, strpljivo ugađala žice svoga glazbala, te se publika posvjedočila posebnom zvuku violine, ali i virtuozitetu i interpretativnoj i tehničkoj zahtjevnosti skladbi, koja je u dojmljivoj i proživljenoj izvedbi oboje umjetnika bila prepoznata i nagrađena dugim pljeskom.