Stepinčev križ
Nedopustivo je da nam Srbi, koji su tijekom Domovinskoga rata bili agresori na Republiku Hrvatsku, određuju kome ćemo i kada podizati spomenike
Nakon što je objavljeno da će 8. svibnja 2018. u naselju Zrin, u Sisačko-moslavačkoj županiji, biti otkriveno još jedno (drugo) spomen-obilježje blaženom Alojziju Stepincu, zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu, u Srbiji se digla prava bura.
Tako među ostalim beogradski mediji pišu da je to nedopustivo, jer je Stepinac po ulasku Nijemaca u Zagreb 1941. podupro osnivanje NDH, da je bio politički mentor i duhovni otac Ante Pavelića, da je u svojem dnevniku s puno mržnje pisao o Srbima, da je pokrštavao pravoslavce i da je u njegovu sjedištu u Kaptolu poslije rata nađena ustaška dokumentacija i zlato koje su ustaše opljačkale od Srba i Židova te da je zbog suradnje s okupatorom i ustašama osuđen na 16 godina zatvora, ali je 1951. pušten u kućni pritvor u rodno selo Krašić, gdje je potporom Vatikana 1952. promaknut u kardinala, i gdje je umro 10. veljače 1960. od rijetke bolesti…
Kao prvo, nedopustivo je da nam Srbi, koji su tijekom Domovinskoga rata bili i agresor na Republiku Hrvatsku, određuju kome ćemo i kada podizati spomenike, tim prije što su oni posljednjih godina podigli više spomen obilježja ratnim zločincima, pa čak i u središtu Beograda.
Međutim, treba podsjetiti, kad je blaženi Stepinac 1946. bio izveden pred tzv. Vrhovni sud Narodne Republike Hrvatske i optužen zbog suradnje s oblastima NDH i ustašama, da je on odgovorio: „…Moja je savjest čista… Ja nisam nikada izdao svoju domovinu… Da li je moja vlada bila vlada generala Simovića, koja je dovela na prijestolje nezakonitog kralja? Da li je moja vlada možda bila smiješna londonska izbjeglička vlada? Da li je moja vlada možda bila general Mihailović, koji u to vrijeme nije bio čak ni priznat?… Ja sam časno izvršio svoju dužnost.“