Opasni signali sa svih strana
Prošlih dana teme na svim stranama svijeta i dalje su iste, samo još složenije i nerazumljivije. Rusija, Sirija, Iran, Izrael, Turska, Sjedinjene Američke Države, Sjeverna Koreja, Europska unija, Balkan, pojave antisemitizma u Njemačkoj, neriješeno izbjegličko pitanje…
Mnoge države traže „zajedničko rješenje problema“, koje nije na vidiku. Traže istinu o događajima u Siriji, ali je pitanje hoće li ikada biti nađena. Tvrdilo se da je sirijski „diktator“ Assad naredio bacanje otrovnog plina na nevine ljude 7. travnja, a sada ima sve više stručnjaka koji sirijski režim oslobađaju krivnje. Znanstvena služba njemačkog Bundestaga ustanovila je „da je upotreba vojne sile Velike Britanije i Francuske protiv Sirije kao suverene države bila protivna međunarodnom pravu“ („Rhein-Erft Rundschau“ (21. travnja 2018.). Njemačka nije vojno sudjelovala u akciji protiv sirijskog režima, ali se složila s vojnim potezima Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Francuske. To su mnogi ugledni kritičari u Njemačkoj protumačili kao hinjenje. Drugi su smatrali, da je riječ o posebnim njemačkim interesima. To je u svakom slučaju čudnovata njemačka pozicija – kažu mnogi. Ako je savezna vlada u Berlinu smatrala da je vojni udar pravilan, onda je u njemu trebala sudjelovati. To se ne će tako brzo zaboraviti. Ako Njemačku nitko nije pitao hoće li sudjelovati u akciji, onda je ona sama trebala pitati Francusku i Veliku Britaniju što i kako činiti. Mnogi smatraju da je lakrdija što su se ministri vanjskih poslova država članica Europske unije sastali tek nakon udara na neka sirijska uporišta. To su trebali učiniti prije udara. Citira se francuskog ministra vanjskih poslova Jean-Yvesa Le Driana, koji je svoje kolege obavijestio o planu Pariza prema kojem bi se napokon trebao pokrenuti mirovni proces za Siriju.
Kako bilo da bilo, stručnjak za Srednji istok Guido Steinberg drži – kao i mnogi drugi – da Njemačka, Velika Britanija i Francuska ne mogu imati utjecaj na sirijski spor. Steinberg ističe da ona europska vanjska politika koja ima za cilj rješavanje sirijskog spora nije realna. Pobjednici u sirijskom ratu već su sada Rusija, Iran i Sirija. Assad će prema mišljenju u Siriji vladati tako dugo dok ga podupiru Rusija i Iran. Zbog toga je nerealan zahtjev zapadnih krugova da se on makne. Rusija je probleme rješavala silom i to je bilo uspješno. Moskvi nije stalo do razgovora. Europska unija ima različita mišljenja o tome kako se odnositi prema Rusiji.