Vatreni val mladih Hrvata

Idemo dalše! Viceprvake svijeta s Modrićem već love – nove nade. Oni iz serije – (U21). Darovitost, prvog reda. Po struci – nema ih u svijetu. U svakom slučaju hrvatski je nogomet – na svojim nogama.

Bio sam klinac, a znao sam sve o Hrvatskoj jedne mladeži, s početka, ratne, 1943. Na Sveta Tri kralja, odigrali su, zvučnih 0:0, s Talijanima. Azzurre je vodio šef “prve”, dvostrukih prvaka svijeta (‘34. i ‘38.), Vittorio Pozzo. Zbio ih je u “logor”, na čitavih mjesec dana. Čekao je Hrvate. U Padovi, gradu sv. Antuna Padovanskog. Jasno, pričao mi je, doktor Pašalić, haškovac. “Mi smo se skupili, prek noći, na našem smrznutom igralištu. Bila je i jedna lagana trenung-tekma. I – via! I Padova je bila pod tankom bjelinom snijega. Sklisko. Gadno. A preko – nismo se tresli – mladi, giovanotti, najboljih na svijetu. Bili smo ponosni. Rekel bi, čak i drski.”