ŠPORT (Piše: Tomislav ŠOVAGOVIĆ)

Bolesti diktiraju odluke

Kako su u jednom danu, svatko u svojoj muci, Mirko Filipović „Cro Cop“ i Petar Bočkaj „Bombardero“ postali naslovna vijest hrvatskih medija. „Divlji dječak“ iz Privlake zbog lakšega je moždanoga udara stavio posljednju točku na karijeru, a talentirani nogometaš zbog noćnog divljanja prekinuo prvu rečenicu solidnoga igračkoga puta.

Krajem prošloga tjedna dvije su športske teme dominirale zahvaljujući – zdravstvenom biltenu i automobilima. Mirko Filipović trudio se danima prikriti informaciju o lakšem moždanom udaru, sve do dolaska u studio Nove TV gdje je 1. ožujka obznanio kolegi Stipi Sladoljevu ekskluzivnu vijest o prekidu uspješne borilačke karijere. Iste noći, s petka na subotu, nogometaš „Osijeka“ Petar Bočkaj svojim je mercedesom doslovno ušao u benzinsku postaju i pukom srećom u nesreći djelatnica za pultom INA-e nije teže stradala. Klub iz Gradskoga vrta ekspresno je i prije utakmice sa „Slavenom Belupom“ raskinuo ugovor s darovitim „Perom Bombarderom“. Dvije naizgled nepovezane priče zaslužuju zajednički detaljniji osvrt. I pokazuju, iako plastično, onu izlizanu i točnu misao da je zdravlje uvijek na prvom mjestu. Zdravlje diktira sve važne odluke.
Već se opraštao „Cro Cop“, i pomalo stvorio dojam kao u humoreski o tipu koji izmišlja požare i šegači se sa suseljanima, a kada vatra doista krene stihijski gutati više od makije i niskoga raslinja – više mu nitko ne vjeruje. Moždani udar, započet nemogućnošću zakretanja vrata u vožnji unatrag i zamagljivanjem pred očima, kako je objasnio Filipović, „dovezao“ je tako do kraja športskoga puta prema kojemu, unatoč svim predrasudama, treba pokazati i ponos, jer se gotovo dva desetljeća bdjelo uz krvave i agresivne dvoboje „divljeg dječaka“ iz Privlake. Ako se i nije voljelo športove kojima se bavio, voljelo se i poštivalo Mirka.
Nimalo manje divlji, barem potezom izvan terena, nije bio mladić na početku karijere, odličan nogometaš, vrhunski izvođač slobodnih udaraca, talentirani mladi reprezentativac. U jednoj noći sve je otišlo u rikverc, iako je automobil pod gasom otišao u benzinsku prodavaonicu. Bez moraliziranja i optuživanja Bočkaja za događaj čije će sve okolnosti utvrditi policija, činjenica je da osječka noć unatrag može postati poukom svima koji donose odluke, nesvjesni posljedica istih na dugotrajne staze. Nema sumnje da će Bočkaj naći novi klub, premlad je i predobar igrač za objesiti kopačke o klin, ali na vrijeme je spoznao da kad nisi svoj – nisi ničiji igrač. Na stranu pokušaji humora i ironiziranje situacije, Zagorac s bivšom gradskovrtnom adresom slika je svevremenskoga naraštaja brzopoteznih športaša koji u skupim automobilima nakon jeftinih nota traže više, traže nemoguće.
Na tragu Morrisonove opjevane „sloboda je tek kada ništa nemaš“, Filipović i Bočkaj, svatko na svoj način, sada će, jedan u smiraj, drugi u moratorij karijere, spoznati istinske prijatelje, obiteljsku podršku, ali i vrjednovati sve dobre i loše odluke. Iako negirajuće nastupa kada je riječ o moždanoj bolesti, točnije njezinim uzrocima na parteru, ringu ili oktogonskom kavezu, Mirko je dovoljno mudar i svjestan da svaki sljedeći udarac koji bi primio u glavu – može biti posljednji. Jesu li svi udarci, barem oni koje je dobio u 52 profesionalna mješovito borilačka meča, u kojima je ostvario 38 pobjeda i 11 poraza, pridonijeli neumitnim posljedicama ? Vjerojatno se lako zavaravati da nisu.