Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, Katoličkoj Crkvi u Koruškoj, Katoličkoj Crkvi općenito
Može li se još učiniti bilo što a da bi se održala misa na Lojbaškom polju pored Bleiburga ili da se misa na taj dan priredi u Hrvatskoj, s obrazloženjem da se to ne smije učiniti na tlu gdje se nalaze kosti pokopanih Hrvata i ne samo Hrvata, ubijenih na Križnom putu? Zar oni nisu bili ljudi za čije se duše treba moliti? Kako se tako nešto može dogoditi u Katoličkoj Crkvi? Ako se uistinu događa nešto što Crkvi može štetiti na tim okupljanjima, to nije teško zabraniti, jer je sve ove godine policija vodila računa o svakom bedžu ili značkici na kapi i nikome ništa nije promaklo. Da se šezdeset godina nakon tih strašnih ubojstava vojnika i civila ne smije održati misa zadušnica? Oprostite, ali to nije u skladu s kršćanskim naukom! Nije li u totalitarizam i fašizam spadao i taj čin ubijanja poraženih vojnika jedne države, podlo dogovoren i izveden? Kakva se poruka time šalje kršćanima i članovima obitelji tih ubijenih ljudi? Kako to uopće možemo razumjeti?
Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu vanjskih poslova RH, zastupnicima u EU parlamentu
Zbog čega se u Europskom parlamentu ponovno odgađa puna primjena hrvatskoga jezika u radu EU parlamenta? Reagirala je zastupnica Ruža Tomašić, rekavši: „Ni u sljedećem sazivu ne će biti osigurani uvjeti za cjelovitu prevoditeljsku uslugu na hrvatskom jeziku, jedinom službenom jeziku u RH i jednom od službenih jezika EU. Pa koliko stoljeća točno je potrebno da se ti kapaciteti osiguraju“?
Osim reakcije Ruže Tomašić, hoće li ih biti još i hoćete li dopustiti takvo što? Ne možemo vjerovati da je problem osigurati prevoditeljsku uslugu na hrvatskom jeziku, a na drugim jezicima se može osigurati. Hoćete li dopustiti da se Hrvate i hrvatski jezik u EU parlamentu tretira kao građane drugoga reda? U trećem sazivu ta se usluga nije mogla osigurati? Teško je vjerovati!
Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, Veleposlanstvu RH u Beču
Zašto veleposlanica Republike Hrvatske u Beču nije uložila prosvjednu notu zbog neprimjerenih pritisaka austrijske ljevice na Katoličku Crkvu u Austriji i Hrvatskoj? Tamo se može doznati na koji način je došlo do pritiska i zabrane. Je li uopće poduzela bilo što da bi riješila ovu nepravednu odluku Katoličke Crkve u Austriji odnosno Koruškoj? Je li na Lojbaškom polju moguće održati liturgiju i je li to uistinu privatan posjed na koji se može pozvati svećenika da održi misu?
Hrvatskim iseljenicima, hrvatskim medijima, zastupnicima u Hrvatskom saboru
Vjerujemo da su hrvatski iseljenici zgroženi niskom razinom kulture hrvatskih političara, kao što je Krešo Beljak, koji uistinu širi govor mržnje, koji je njemu toliko svojstven i blizak. Sada se iskalio na povratniku iz iseljeništva Vici Batarelu, kojemu je napisao da napusti Hrvatsku i da „pokuša svoju zatucanu primitivnu pripiz… stvarati u rodnoj Australiji“.
Vice John Batarelo mu je, između ostalog odgovorio: „Osim što ste vulgarni, etiketirate (jer nemate argumenata) i udarate na osobnu razinu, vezano uz moje ime, poslali biste me natrag u zemlju koja me je naučila što je prava demokracija i kako se nositi s postkomunističkim wannabees kao što ste vi, iskreno ne razumijem što vas je zasmetalo u mojoj listi za katoličke žene“?
Uistinu, kako razgovarati s nekim tko je na tako niskoj civilizacijskoj i kulturnoj razini kao Krešo Beljak? On bi educirane Hrvate koji su u Hrvatsku došli u Domovinskom ratu, iz ljubavi, slao u Australiju? Pa da ovdje ostanu samo takvi kao što je on? Valjda je to cilj, ne samo njegov, kako se stvari razvijaju!?
Ministarstvu znanosti i obrazovanja RH, Ministarstvu demografije RH, Ministarstvu kulture RH
Vjerojatno ne čitate srpske Novosti, poznate po tome što pišu stravično nekulturne tekstove, prepune mržnje prema svemu hrvatskom. To im, naime, osigurava egzistenciju u hrvatskim kunama. No, sada se u tekstu naslovljenom „Bilježnica Robija K.: Smisao borbe za Hrvatsku“ poigravaju, te to opisuju kao satiru, sa žalosnom činjenicom hrvatskoga iseljavanja, u današnje vrijeme. Pa tako „uča Smilja“ proziva sve po redu u razredu i nikoga nema: „Dina nema, otiša je sa roditeljima u Irsku“; Kane nema, otiša je s roditeljima u Njemačku; Sandre nema, otišla je s roditeljima u Švedsku..“ I tako u nedogled. Učiteljica se izražava na sljedeći način: „Uča je rekla: Kako, jebate? Pa maloprije mi je baš Nela rekla da je Sandra otišla u Švedsku“. U „Hrvackoj je osta“ samo Robi K. (čija je i bilježnica), a i njega nije bilo. Kad je uča pitala: „Šta to znači?“ Moj drug Dino je rekao: „Znači da je otiša u zahod!“
Je li vam smiješno? Ili zvuči futuristički? Za Novostaše je dobro, oni ne moraju iseljavati iz Hrvatske, imaju novaca koliko žele i tiskaju ovakve humoreske preko cijele stranice. Drug Viktor Ivančić za takvu zafrkanciju koja mu izgleda kao dobar scenarij vjerojatno dobije „mastan honorar“ od nekoliko tisuća kuna. A mi koji ostajemo u Hrvackoj? Na kraju ćemo ostati sami u razredu s učom i Novostašima?
Mislite li da je taj nazovi humor vrijedan tako izdašnog financiranja? Ili ne razmišljate o tome, usprkos činjenici da brojna hrvatska glasila i stručni časopisi ne mogu spojiti kraj s krajem, a većina niti preživjeti? Imate li savjet za njih? Neka idu iz Hrvacke???