U OVOM I SVIM DRUGIM ŽIVOTIMA
NOĆNA
kompoziciju sna
vukla je lokomotiva
Čajkovskog
vagone sam kačila
tabletama za spavanje
u stražnjima su putovale
klade uspomena
u onima ispred
antracitni ugljen želja
a u zadnjemu su
vagonu
vihorili pramenovi
jednoga staroga sna
s otiscima prstiju
za koje sam izmislila
da su milovali
moje usne
SANJAČU
moraš me brzo
duboko sanjati
zgusnuto i često
nasmiješenu
uplakanu
odjevenu i nagu
moraš mi brzo
u svome snu
skinuti s lica
sve velove
moje lažne
radosti
da se vidi
samo čežnja
za tobom
doista mislim
brzo nas
moraš sanjati
dok mi još starost
nije
sasvim progutala
obličje
RAZLOG
uvijek ću ti se
smiješiti
iz daljine
ili na dohvatu
ruke
moj će ti osmijeh
drijemati
ispod jastuka
plivati u čaši
sunčat će se
na tvom radnom
stolu
u ovom
i svim drugim
životima
uvijek ću ti se
smiješiti
jer si me znao
voljeti
KAVEZ
zatočena
u ljubavnom
kavezu
kidam pandže
gulim kožu
lomim zube
na zlatnim rešetkama
uzalud se ranjavam
nijema vrtnja
unutar sebe
ne prestaje
ubrzava se
ječi
ništa ne mogu
nemam ni kome
izgovoriti
osuđena na monolog
zatočena
bestidno
protiv sebe
pišem pjesme
KAD-TAD
doći ćeš
preletjeti
sletjeti
pasti
u moju ložnicu
ustrašen
poput ptića
koji je
pisao
da je lav
DVIJE-TRI OPREČNE
1.
mi smo na odlasku
moje dame
već nam je ruka
na kvaki vrata vječnosti
treba misliti
na posljednju pomisao
prosijati
prekopati
iscijediti
važnije uspomene
ozbiljno vam govorim
važna je ona poslije koje
predomišljanja više nema
stoga iz njedara
izvadite bočice
s otrovom i suzama
razvežite jedra
od pregača
zakopčajte ogrlice
pogledajte u oči smrti
puhniteu njezino lice
i predajte se
s posljednjom
najvažnijom mišlju
najboljim sjećanjem
na karti srca
2.
treba pripaziti
mile moje
i na grobno cvijeće
koje će svježe trajati
odavno imam pripremljen
stručak crvenoga
ma znate onog s Fejsbuka
koje nikad ne vene
i može se višekratno
pošiljati
jer uvijek pogađa
ravno u srce srca
3.
nije meni teško umrijeti
radosno iskoračiti
u baršunastu dimenziju
bez naličja
odavno sam mrtvija od smrti
mene je samo stid
pred vlastitim životom
prijeći na onu drugu stranu
pridružiti se prahu
zaboravljenih predaka
ubaciti se u zagrljaj
lovorvišnje na mojem grobu
sramežljivo mašući
praznom vrećom dobrih
uspomena
preko desnog ramena
a na lijevome
još čekati s rastvorenom
na tvoj obraz
i dlan
BOŽJI PUTI
«Bog te čuvao za mene»
napisao si
a ja
iako nevjernica
još nadodajem:
podario mi je
dug život
uščuvano lice
smjestio kuću
u šumu na brijegu
doveo mi je
pregršt životinja
udijelio dar poezije
udijelio
radosnu strpljivost
samoće
i milost da dočekam
Kraljevića
OPISIVANJE IMENA
čudan izbor
i raspored slova
u tvome je imenu
da sam djevojčica
tri bih bilježnice
njime ispisala
kao drvored uz more
poput korijenja breze
nalik na slomljeni križ
i divlji potok
tvoje ime
šumi
škripi
klokoće
pljušti:
nećeš me
srce moje
izbliza
dozivati
nikad
Ana Horvat rođena je u Zagrebu 1943. gdje je diplomirala pravo.
Učila je klasični balet kod Ane Roje, plesala u Ladu,bavila se novinarstvom u Vjesniku, osnovala i vodila privatno savjetovalište za žene Eva, osnovala i vodi Drugu priliku, udrugu za zaštitu napuštenih životinja. Članica je Društva hrvatskih književnika.
Objavila je u Zagrebu šesnaest zbirki poezije, roman Posuknja, zbirku priča Pismopriče, te kao antologičarka: Subića, hrvatski pjesnici o životinjama, Stablopis, hrvatski pjesnici o stablu i šumi, More mora, hrvatski pjesnici o moru i Oblizujući suze, hrvatski pjesnici o ljubavi.