SVE ZA HRVATSKU
HRVATSKU NI ZAŠTO
Priredila Ankica Tuđman,
VL, Zagreb, 2011.
PETAK, 4. SVIBNJA 1973.
Raskrčujući radni stol od zaostataka literature iz 1971. godine zaustavih se na Forumu 10/11/1970.
Pjesme hrvatskog pjesnika iz BiH Anđelka Vuletića pod naslovom “Močvarni kolodvor ili perpetum mobile”: mračan plač nad Sudbinom čovjeka, majke, domovine zbijen u podzemlja simbolike i ezopovštine iz koje probijaju očaja, povijesne sudbe i prkosa, usprkos svemu:
…ja znam da ne smijem ni za zikrik zrake spustiti s koplja trobojnicu – Gledaj u svoje nego…
x
rane moje tu je kucaj napadajni…
x
iskopano pa iskopalo korijenje…
x
zakovitlan nesanicom nadanja
Svanuće valjda jednom
x
ne na proplanke
ne na izvore ne u zagrljaje
u bune u hrvenja
x
u nesvijest zamlaćen
ne znam
kako da nekom upomoć priskočim
kome koga da strgnem …
x
I još jedan prilog iz BiH: Ahmed Muradbegović
– O poeziji Maka Dizdara:
Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletve,
A ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu
za kletvu
x
Ako nam glas i nije stigao do neba
vrisnuli smo bar kako treba.
x
Četvorica jednog vode
Jednog gone četvorica
x
Za one koje su tri puta proklinjali jer još ih nisu
Na pragu rođene hiže pred očima žene i djece
klali i zaklali
x
Pao je mučen
Za druge riješen u sebi
Za one čije će sutra svanjivati bez udara oka u oko
x
Bez tifusa u jagodicama ljubavi
Bez žutog žiga na nadlaktici
Čija će podneva grijati bez reflektora u očima
Bez igala pod noktima
Bez laži u protokolima.
x
Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo
ovdje se i umire
Da bi se živjelo.
x
ne treba se bogamu ni roditi
ako se ljubiti ne zna!
x
Tako sam Maka Dizdara doživljavao još do 1970!
Kako bi pjevao danas, nakon svega što se od tada zbilo?! Da je živ, ali nema ga više tog hrabrog istančanog pjesnika bogumilske Bosne.
SUBOTA, 5. SVIBNJA 1973.
V-K: Predsjednik vijeća J.R32 dao je cijeli predmet Vimpulšeku i Hiršlu da ga prouče i da se uvjere da nema nikakvih osnova za presudu, da mu ne bi pravili neprilike…
Da li je samo to?
To znači da amnestija nije obuhvatila naše slučajeve!?
NEDJELJA, 6. SVIBNJA 1973.
Sinoć došao Lav Znidarščić:
U Zagrebu je bio uhićen ing. Barišić, godinu dana se za nj nije znalo, napokon su doznali da je od Vojnog suda u Sarajevu osuđen na 10 godina robije. Kad ga je žena prvi put vidjela nakon toga, rekao joj je da mu je zabranjeno da joj veli koliko je osuđen; nije joj rekao ni on kao odvjetnik.
Od katoličkih biskupa pojedinačno i Biskupske traženo je da posredstvom Šepera porade kod Pape da se podupre kandidatura T za Nobelovu nagradu.
Odbiše. Nema razgovora dok ne bude rehabilitiran Stepinac.
Navodno najodlučniji bio nadbiskup zagrebački dr. Kuharić.
PONEDJELJAK, 7. SVIBNJA 1973.
Šogor ima poslovne odnose s nekim Jovanovićem (?) iz Novog Sada. Interesira se za mene. Tražio moju knjigu; reče mu da će za mene sve učiniti; misli na sitne vrtlarske usluge, ali i to je neki ljudski znak.
Uostalom: pred prvomajske praznike u poduzeću šogoru nisu svršili roštilj (za mene). Kad im je rekao za koga je to, onda su napravili u subotu kad se više nije radilo! I ne htjedoše naplatiti.
x
“Teorija se u jednom narodu ostvaruje uvijek samo utoliko, ukoliko je ostvarenje njegovih potreba” (K. Marx i F. Engels: Rani radovi, Zgb. 1953, 1982).
Pitanje teorije je prema tome posve prozaično, praktično pitanje!
Pa ajde, dakle, dragi rodonačelnici i sljedbenici, da svedemo račun o tome kako se ta teorija ostvaruje, u tom konkretnom, toliko puta prokletom narodu!!
Već nekoliko dana ljetna vrućina. U Zagrebu 27-30° C.
Meteorološki izvještaji ne daju se više redovno za SRH, već za Jugoslaviju češće ali ponekad i za SRH.
SRIJEDA, 9. SVIBNJA 1973.
Dan pobjede.
Kako da je proslave oni hrv. revolucionari što izniješe na svojim plećima NOB i revoluciju?! U Hrvatskoj je partizanska pobjeda bila najtemeljitija, a rezultati?
ČETVRTAK, 10. SVIBNJA 1973.
U Hrvatskoj je – prema komentaru Vjesnika – stopa rasta u ovoj godini za dva i pol puta manja od prosjeka u svim drugim republikama.
Riječ je ne samo o proizvodnji nego i o zapošljavanju, o izgradnji…
Ali zato je “stopa” političkih i sudskih “ostvarenja” vjerojatno višestruko veća od svih drugih zajedno.
Predsjednik Savezne vlade Džemal Bijedić rekao je na IV konferenciji SKJ da su opterećenja privrede ove godine za 40% veća nego prošle godine, i da nijedna privreda to ne može izdržati.
Kome on to govori? Tko donosi ta rješenja?
U čemu je onda povoljnija politička klima za rješavanje nagomilanih problema?
Što je uopće riješeno nakon svega što se zbilo od Karađorđeva?
PETAK, 11. SVIBNJA 1973.
Slobodan Jovanović: “Narod nije kutija luđaka, nego jedan slabo zagrađeni zverinjak”.
Izbor Sl. Jovanovića tiskali su u Beogradu 1964. u ediciji “Srpska književnost u sto knjiga”, pod naslovom: “Portreti iz istorije i književnosti”.
Zašto da ne! Jedan od najizrazitijih i najsposobnijih predstavnika novije srpske inteligencije.
NEDJELJA, 13. SVIBNJA 1973.
Razgovor s Ivom. Umješna politika nastoji da naplati žrtve. S Hrvatskom je tradicionalno suprotno.
S različitih strana čujem da je Spiegel objavio listu najbogatijih ljudi na svijetu, u kojoj se među prvih šezdesetak navodno nalazi i Jov. B. i neki Budisavljević iz Genexa.
Ponavljanje priča o kapitalu i vili u Švicarskoj.
PONEDJELJAK, 14. SVIBNJA 1973.
51-vi rođendan! Zapravo tužan dan! Na što sve ne podsjeća. Da i ne pomislim na prošlogodišnji.
Osim mojih (Pet i Dejan nazvaše iz Zemuna) popodne i navečer bili su Kole, Višnja i Fredi, Zvonko L., Marijana R. i Erika K.
Brzojavne čestitke od Lj. K. i N. L. Telefonskim pozivom radi čestitke iznenadio me O.B!
Višnja i Fredi donijeli mi za dar “Antologiju hrvatske glazbe” u 12. ploča. Prekrasno izdanje. Od 11-12. stoljeća do naših dana. Vjerojatno i skupo. Ne znam kad bih mogao kupiti.
N.K. (Nikola KAJIĆ – AT) razgovarao s predsjednikom vijeća.
O amnestiji ne zna ništa.
Sama presuda pravno potpuno neosnovana i neodrživa. Ako politika neće dopustiti poništenje najviše na što bi sud mogao pristati: prekvalifikacija i smanjenje na onoliko koliko sam odležao u zatvoru.
U samom Vrhovnom sudu lošije se (navodno) drži Hiršl. Vimpulšeka stalno zovu u CK.
Kad su za vrijeme suđenja bili pozvani za svjedoke Krleža i Rukavina veli, da je u CK nastao takav vrisak da su rekli: radije osloboditi nego dopustiti da svjedoče!
Dopustili nisu, ali ni oslobodili!
E.K33. priča kako devedeset posto studenata ne shvaća matematiku. Jedan profesor reče jednom pred neku godinu: ako je shvatio I. Račan, onda možeš dalje tumačiti gradivo! Budući da je bio mjerilo ograničenosti, onda je postao član IK i to odgovoran za ideologiju!
Umirovljeni general Antolović tužio Kolu u CK da je protiv 21. sjednice.