Korona nam je potvrdila
tko su heroji, a tko šminkeri
Dežurni kritičari prvi su koji se bune zbog financijskih izdvajanja u svrhu jačanja vojske ili policije, smetaju im branitelji, no nisu bili prvi kada treba pružiti pomoć potrebitima. Nikoga od tih udruga i pojedinaca nije bilo u prvom redu kada je trebalo premjestiti pacijente i pacijentice iz Petrove ili Jordanovca, nitko kada je trebalo podizati šatore… Njihov se aktivizam sveo na kontrolirane fotografije na instagramu uz poruku da se ostane na Trgu Franje Tuđmana, a nitko se nije javio za volontiranje kada je trebalo raskrčivati ruševine nakon potresa. Njihov aktivizam i volonterstvo sveli su se na sigurnost vlastitog doma.
Dok svi strepimo zbog pitanja kada i kako će završiti globalna pandemija koronavirusom, dok se Zagreb i okolica nose s posljedicama ozbiljnog potresa i strahom od novog, unatoč svim nedaćama koje su nas pogodile, u Hrvatskoj se vidi i nešto lijepo. To su ljudskost, sućut, briga i skrb za potrebite. Onako kako je narod i do sada pokazivao osjećaj za nevoljne. Sve su nas prije koji dan ganule slike navijačkih skupina: Torcide, Bad Blue Boysa, Kohorte i Armade kako pomažu svojim sugrađanima u tome da se što prije osposobe potencijalno potrebni bolnički i drugi kapaciteti u slučaju eskalacije epidemije koronavirusa u Hrvatskoj. Nekoliko stotina Bad Blue Boysa pohrlilo je i hitno evakuiralo Petrovu bolnicu: bebe, rodilje, inkubatore, nakon snažnog nedjeljnog potresa u Zagrebu. Istu su večer evakuirali opremu i pacijente s Jordanovca, bolnice za plućne bolesnike.
Osim udruga navijača, svoj su obol dragovoljno dale i braniteljske udruge. Te dvije grupacije ljudi redovito se u javnom prostoru stigmatiziraju, kritiziraju i gotovo proglašavaju parazitima, što je, dakako, sramota.
A upravo oni koji ih redovito ismijavaju i kritiziraju raznorazni su pojedinci ili udruge, mahom financirani proračunskim novcem. Pojedinci i udruge, dežurni dušobrižnici koji se za svaku sitnicu javljaju i pokušavaju negativno obilježiti sve ono što vrijedi u hrvatskom društvu. Dežurni kritičari prvi su koji se bune zbog financijskih izdvajanja u svrhu jačanja vojske. Prvi su koji prigovaraju izdvajanjima za policiju, no nisu bili prvi kada treba pružiti pomoć. Nitko od tih udruga i pojedinaca nije bio u prvom redu kada je trebalo premjestiti pacijente i pacijentice iz Petrove ili Jordanovca, nitko kada je trebalo podizati šatore, nitko kada je trebalo raskrčivati ruševine nakon potresa, sve se svelo na kontrolirane fotografije na instagramu uz poruku da se ostane na Trgu Franje Tuđmana. Njihov aktivizam sveo se na ostanak doma i šminku.
Recimo sveprisutna Jelena Veljača koja posljednjih mjeseci doslovno iskače iz paštete objavila je fotografiju na kojoj se ona vidi u krevetu sa skijaškom kacigom uz poruku da će zbog straha tako spavati. Ni spomena onih nevoljnika koji su ostali bez svojih domova, ozlijeđenih… Njen altruizam nestao je istog trenutka kad se pojavila mogućnost ugroze vlastitog zdravlja. A, istini za volju, nema baš ničega glamuroznog u globalnoj pandemiji u kombinaciji s lokalnim snažnim potresom. Boljima od Veljače i njezine udruge nisu se iskazale ni ostale udruge koje se ostatak godine bave ljudskim i inim pravima. Ali zato odmah „skaču“ kada je u pitanju vlastita promidžba.
Hrvatski heroji su ljudi koji pomažu drugima u nevolji, navijači,
braniteljske udruge, redovnici i redovnice, policajci, vojnici,
zdravstveni djelatnici, trgovkinje, vatrogasci, pripadnici civilne zaštite,
taksisti koji voze besplatno, pekari koji dijele kruh najugroženijima,
brojni poduzetnici koji pomažu onako kako mogu…
To su junaci ove dvije teške priče
Ako ništa drugo, ove dvije iznimno teške situacije, barem će neke stvari istjerati na čistac. A to je da su, što god šačica glasnih samoljubaca govorila, istinski heroji svi oni koji se ne boje izložiti za dobrobit drugih. Ljudi koji šute i rade. Hrvatski heroji su ljudi koji pomažu drugima u nevolji, navijači, braniteljske udruge, redovnici i redovnice, policajci, vojnici, zdravstveni djelatnici, trgovkinje, vatrogasci, pripadnici civilne zaštite, taksisti koji voze besplatno, pekari koji dijele kruh najugroženijima, brojni poduzetnici koji pomažu onako kako mogu… To su junaci ove dvije teške priče.
Također se mora pohvaliti Nacionalni stožer civilne zaštite, na čijem je čelu ministar Božinović, i ministar zdravstva Beroš, te svi drugi uključeni u svakodnevno donošenje ključnih odluka oko zaustavljanja epidemije koronavirusom i potresom u Zagrebu. Dakako, i svi oni odgovorni ljudi koji slušaju upute i ostaju kod kuće.