Dr. sc. Dominika Andrijanić, filologinja

 

Razumljivo je što ovih dana na trenutke utonem u sjećanja

 

Ponedjeljak, 22. lipnja

Kroz retke dnevnika posebno se osvrćem na kulturne, jezične i književne značajke u Bosni i Hercegovini, jer živim na tom području i otud potječem. Uz ovogodišnja i aktualna zbivanja, prisjećam se ponekih kulturnih i osobnih događanja koja su obilježila prethodnu godinu. Jednima sam pružila doprinos sudjelovanjem, a drugima svoj filološki pogled.
Prvu polovicu 2020. kultura će zasigurno pamtiti po nedostatku svojih predočavanja uživo pred nazočnima. Raznoliki predviđeni susreti su izostali, odnosno pandemija koronavirusa onemogućila je kroz mjesece njihova uobičajena upriličavanja. Međutim, u lipnju se djelomično vraćaju, ali polaganijim koracima i poštivajući odluke mjerodavnih tijela. Stoga je razumljivo što sam na trenutke utonula i u prošlogodišnja zbivanja.
Iskazane su podudarnosti s književnim mislima Gustava Meyrinka: “Sjećanja iz moga života postala su mi velikim dragocjenostima; izvlačim ih iz dubine prošlosti, kada dođe vrijeme da ih razgledam… dok se riječi nižu jedna za drugom i dok ih osluškujem poput glasa nekog pripovjedača, imam dojam da klize kroz moje milujuće prste kao da se igram svjetlucavim draguljima, i prošlost mi ponovno postaje sadašnjošću.”

Utorak, 23. lipnja

Za sedamnaest dana je moja posebna obljetnica. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, 10. srpnja 2019., obranila sam doktorsku disertaciju pod naslovom Izražajnost ikavice u suvremenoj hrvatskoj književnosti na bosanskohercegovačkom području.
U doktorskoj disertaciji istraživanje je fokusirano na ikavicu u suvremenoj hrvatskoj književnosti na bosanskohercegovačkom području. Posebna pozornost posvećena je analizi književnih djela koja su napisana na ikavici ili obilježena ikavizmima, a povezana su s hrvatskom književnom kulturom na širem bosanskohercegovačkom području.
Istraživanjem je potvrđeno da je književnost na ikavici, kroz povijest svoga trajanja, dostatno konstituirana, pa zaslužuje književnopovijesne i stilističke uvide te preglednije teorijske i kritičke osvrte o njezinoj prisutnosti u suvremenoj književnosti.
Potvrdno je da je ikavska izražajnost književno bitna, ali je skromno zastupljena u prepoznavanju književnoumjetničkih vrijednosti, a oskudnija ikavica u književnim uradcima utječe na njezinu manju prisutnost u društveno-kulturnim zbivanjima. Stoga je u radu pokazana važnost ikavice u književnoj izražajanosti te ukazano na postojaniju primjenu ikavice i njezino promicanje u suvremenoj hrvatskoj književnosti na bosanskohercegovačkom području.
Rad je pružio znatan doprinos proučavanju funkcije ikavice u književnosti, posebno u suvremenoj hrvatskoj književnosti na bosanskohercegovačkom području, jer dosad nisu sustavno učinjena istraživanja na području ikavske književne izražajnosti.

Srijeda, 24. lipnja

Prisjećam se Trinaestog Ikavskog skupa koji je organiziralo Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne u suradnji sa Studijem hrvatskoga jezika i književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, u listopadu 2019.
Skupu sam pružila predstavljeni i napisani doprinos. Uz to je moj filološki rad s Trinaestog Ikavskog skupa objavljen u časopisu Osvit br. 99-100, u rubrici znanstveno područje. Također, sudjelovala sam u njegovim početcima, odnosno bila sam sudionica Drugog Ikavskog skupa u Mostaru 2008. i predstavila svoj rad o filološkim pogledima i ikavskim značajkama. Otad svoje radove povezujem s ikavskim izričajem.
Kroz ikavske skupove ističu se dijalektne značajke u kojima se teži održivosti i promicanju ikavske baštine kao jezične posebnosti u književnim, jezičnim i kulturnim kretanjima. Budući da je ikavica sve manje prisutna na bosanskohercegovačkom području, potrebno je pobuđivanje na očuvanje ikavštine te poticaji za postojanijim dijalektnim književnim prinosima i njezina recepcija. Stoga su skupovi od znatne važnosti za zastupljeniju primjenu ikavice u književnojezičnim i društveno-kulturnim zbivanjima.

Četvrtak, 25. lipnja

Rado se sjećam prosinca 2019. U organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Grudama upriličeno je predstavljanje Godišnjaka Matice hrvatske Ogranak Grude Susreti 13 koji sam predstavila nazočnima, zajedno s tri člana MH. Usto, objavljen je moj rad o Kulturnoj baštini u osnovnim školama na području Gruda. Također, prethodnih godina istraživala sam te pisala o kulturnoj i usmenoj baštini na grudskom području, a time se skreće pozornost na njezino očuvanje i promicanje kao posebnosti u suvremenosti.
Susreti 13 sadržajno su osmišljeni, prožeti, raznoliki, zanimljivi te prilagođeni čitateljstvu različitih uzrasta, zvanja i zanimanja, kao što su bili i prethodnih godina. Uz to su popraćeni književnim, jezičnim, kulturnim, povijesnim, zemljopisnim i religijskim radovima i spoznajama predstavljajući ih i prenoseći sadašnjim i budućim naraštajima kao nematerijalno vrijedno naslijeđe.
Matica hrvatska u Grudama već trinaest godina zaredom objelodanjuje svoj časopis Susreti, a posebnost je što su Grude malo mjesto, pa ova postojana publikacija čini kulturni život u njima bogatijim i znatnim. Tematika u pisanim radovima većinom je povezana s grudskim područjem i njegovim osobitostima, pa su neizostavni autori čije podrijetlo seže iz Gruda.

Petak, 26. lipnja

Čitajući članak u hrvatskim medijama iz BiH, pogled i misli zaustavljaju mi se na riječima koje ne pripadaju hrvatskom jeziku, nego ih je moguće pronaći u rječniku srpskog ili bosanskog (bošnjačkog) jezika. Tijekom čitanja izostaje smisao napisanoga jer sam usredotočena na neodgovarajuće “hrvatske” riječi.
Mediji su sastavnica suvremenog načina života i poteško je zamisliva njihova odsutnost u sadašnjosti i budućnosti. Predstavljaju komunikacijske kanale preko kojih ljudi primaju poruke, pa je u njima istaknuta i (ne)dostatna važnost i uporabivost hrvatskog jezika.
Poveznicu čini i raznolika dokumentacija u državnim i javnim ustanovama. Općenito se na bosanskohercegovačkom području, u heterogenim sustavima, počesto opaža sekundarna uporabivost hrvatskog jezika. Time se umanjuje vrijednosna uloga jezika i gubi spoznaja o identitetu te podastiru jezični noviteti koji su neodgovarajući i neprihvatljivi.
Naklonjena je misao Vladimira Anića, koja je ujedno svrhovita i poticajna Hrvatima u BiH: “Kao svako živo biće, kao život sam, jezik živi punim životom i prirodno se razvija samo u slobodi, oslobođen od političke instrumentalizacije i svih vrsti pritisaka.”

Subota, 27. lipnja

Subotnje poslijepodne odlučih provesti s ocem i prošetati se kroz njegovo rodno mjesto Pešiju pokraj Gruda. Kako bismo zaobišli uobičajene smjerove, prolazimo zaraslom stazom kojom ranije nisam kročila i nailazimo na dva stećka (kamena nadgrobna spomenika). Iznenadih se, jer ne spominje se njihova postojanost na tom području. Proizlazi upit i nude se odgovori; zavrjeđuju li posebnu pozornost?!
Potom mi otac detaljnije priča o nekadašnjem grobu koji se nalazio uz stećke. Nadalje nadovezuje naš razgovor i o drugim usmenim predajama koje su poveznica s našim krajem, a koje mi ranije nije pripovijedao. Sa zainteresiranosti i pomno slušam o njima.
Potaknuta sam iznova na istraživanja i pisanja o usmenoj baštini u svom zavičaju, kao što sam to činila u ponekim svojim objavljenjim radovima povezanima s usmenom književnosti. Time se u novijem vremenu otkriva uloga baštinske ekspresivnosti.
Nemalo usmenih predaja na grudskom području iščezlo je ovozemaljskim odlaskom njihovih kazivača. Stoga ih je preporučljivo očuvati zapisivanjem. U njima su sadržane osobitosti nekadašnjih generacija, a usmena baština pruža prinos razvoju hrvatske usmene književnosti u suvremenosti.

Nedjelja, 28. lipnja

Sutra je blagdan svetoga Petra i Pavla. U sjećanju se osluškuju pripovijedanja o nekadašnjim običajima stvarajući istobitnost s narodnosnim duhom. O pučkim običajima na grudskom području, povezanima s određenim blagdanima, pričala mi je moja pok. majka, a posvetile smo im i istraživački rad, ona u ulozi kazivačice a ja zapisivačice, koji je objavljen u Susretima 10, 2016. Napisani su na ikavici jer je materinski govor tog područja, a s njom je vjerodostojnija i njihova postojanost.
Majka je rođena u Sovićima pokraj Gruda, a sveti Petar i Pavao su zaštitnici u tom mjestu. Stoga se ukratko navodi običaj, kako bi se s pomoću sjećanja oživio na trenutke, uz prisutnost ikavskoga govora.
“Uoči Petrovdana, kad zađe sunce, pali se svitnjak. Ko i za svaki blagdan, misa se ta dan nije propuštala bez opravdana razloga. Jedino je stopanjica ostavala kod kuće. Nakon završene mise, slidili su užina i dernek. Obitelji su u zovnici donosile užinu, najčešće ušćipke, meso i vino. Pisma, napose ganga, pratila je slavlje. Dernek je posebno bio zanimljiv curan i momcin, jer su se tu zamirali i dogovarali za sila. Tako su tu ostavali do zalaska sunca, jer se kući tribalo vratit zavidna.” Običaj se djelomično održao dandanas, s izmijenjenim sastavnicama, ali važnost je u njegovu opstanku, jer su običaji nezaobilazan dio kulturne tradicije.