USPOMENE MOLIŠKIH HRVATA NA PET STOLJEĆA POVIJESTI

Spomenik Lađi

 

Ova skulptura Lađa simbolizira prelazak Jadranskog mora s istočne na zapadnu obalu na koji su bili primorani njihovi predci u 15. i 16. stoljeć. Replika lađe postavljena je u Moliseu, u središtu cestovnog raskrižja “Castellelce”

 

 

Među moliškim brdima pojavila se jedna lađa! Kako to?… Što radi ta lađa u šumi, među dolinama i planinama u kojima nema nikakvog plovnog puta?… Ipak, kažu nam, nekad davno služila je kao prijevozno sredstvo mnogim ljudima koji su naselili ova područja Apenina!
Moliškohrvatska sela, objedinjena zajedničkim podrijetlom koje je obilježilo povijest različitih mjesta u pokrajini Molise, nedavno su dovršila inicijativu koja je za njih od velike povijesne i kulturne vrijednosti i koja je potvrda njihovog identiteta; postavljena je prigodna skulptura koja predstavlja repliku plovila zvana lađa. Artefakt simbolizira prelazak Jadranskog mora s istočne na zapadnu obalu na koji su bili primorani njihovi preci u 15. i 16. stoljeću.
Ograničenja koja je nametnula pandemija koronavirusa dovela su do produženja radova na izradi ovog važnog projekta. Nakon višemjesečnog čekanja, lađa je napokon završena i to je obilježeno skromnom ceremonijom u kojoj su sudjelovali predstavnici kulturnih udruga svih četiriju priznatih moliškohrvatskih mjesta: Kruča, Mundimitra, Filiča i Tavele. Istaknuto mjesto izaslanstva s pravom je pripalo Paolini Ferrante, predsjednici kulturnog društva “Luigi Zara” iz Filiča (koja nosi ime njezinog pokojnog supruga) a koja je bila pokretačica ove inicijative. Motivacija za projekt bilo je i stvoriti nešto kao trajnu uspomenu na dugogodišnje sudjelovanje te udruge na “Maratonu lađa” na Neretvi, od kojih je jedna lađa bila s posadom Molisea. Valja spomenuti i povijesnu obnovu prelaska Jadrana održanog 2010. godine lađom koja je, polazeći od Neretve, preko cijelog Jadrana došla do obale Molisea.
Upravo zato kako bi se naglasila veza stvorena s braćom Hrvatima te povijest zajednice koja je još uvijek prisutna u Moliseu, gđa Ferrante i njezini prijatelji željeli su stvoriti spomenik u obliku lađe kao opipljivo sjećanje i na ovo moliško područje, na ovu zemlju koja je pred više od pet stoljeća svjedočila dolasku prekomorskog stanovništva, a koja im je ovdje dala sigurno utočište i dobrodošlicu.
No udruga “Luigi Zara” i njezina predsjednica nisu bili sami u ovoj inicijativi, dapače odmah su dobili podršku i suradnju svih udruga koje zajedno s Udrugom “Luigi Zara” čine “Savez moliškohrvatskih kulturnih udruga”, odnosno: Zaklade “Agostina Piccoli” i Udruge “Most” iz Mundimitra, Udruge “Hrvatski otok u Moliseu” i “Naš život” iz Kruča, kao i Udruge “Stara zemblja” iz Tavele. Predstavnici tih udruga i njihovih mjesta bili su Paolina Ferrante, Antonio Sammartino, Corrado Ientilucci, Donato Manuele, Ivano Zara i Simone Spadanuda koji su prisustvovali ceremoniji na provincijalnoj cesti 158 “Castellelce”, gdje je smješten spomenik.

Važnost događaja trebala je biti naglašena prisustvom talijanskih i hrvatskih vlasti i institucija, kao i regionalnih, pokrajinskih i lokalnih predstavnika. Nažalost, u ovom razdoblju koronavirusa bilo je potrebno odlučiti se za skromno obilježavanje, ali čim uvjeti to omoguće, bit će organizirana ceremonija otvorenja za široku publiku i u prisustvu institucionalnih predstavnika.

Ovaj spomenik vjerno reproducira lađu, tipično plovilo doline Neretve, zemlje porijekla moliških Hrvata. Neretvanska lađa manje je plovilo koje je u povijesti imalo ekonomsku i povezujuću ulogu s vanjskim svijetom za stanovništvo regije. Stoljećima je lađa bila glavno prijevozno sredstvo tih ljudi. Zato se svake godine na Neretvi odvija amaterska utrka ovih tradicionalnih brodica. Sudionici se natječu s lađama po rijeci Neretvi, od Metkovića do konačnog cilja udaljenog 22,5 km u Pločama. U utrci sudjeluje četrdesetak timova i oko sedam stotina veslača; lijepo je sjetiti se da je među tim timovima par godina uzastopce bio i onaj moliški. Ali u ovoj uistinu prestižnoj utrci pobjeda nije najvažnija. Važna je hrabrost i snažna želja da se tradicija održi, da se prisjetimo života i žrtvovanja naših predaka. Dakle, ne postoji bolji simbol zemlje podrijetla moliških Hrvata!! Zajedno, naravno, sa njihovim jezikom!

Repliku lađe, postavljenu u središtu cestovnog raskrižja “Castellelce”, upotpunjuju dva natpisa koja podsjećaju na povijesni trenutak prelaska Jadranskog mora i dolaska dalmatinskog naroda na ova moliška brda obnavljajući usmenu tradiciju održanu sve do današnjih dana, a ta je da su preci moliških Hrvata stigli “iz one bane mora”. Stoga se ispod replike nalazi natpis na drevnom moliškohrvatskom narječju: «Ode su dol čeljade iz one bane mora»; drugi je na talijanskom: «QUI GIUNSERO LE GENTI DALL’ALTRA PARTE DEL MARE».
Lađa se nalazi na mjestu s kojeg se ne može vidjeti more (!!) … ali sjećanje na morske valove koji su je nosili i na tešku i opasnu plovidbu predstavljaju velike gromade kamenja na kojem počiva; to su stijene i hridi istočne strane Jadrana, koje ljudi u Moliseu pamte po pričama i legendama njihovih starih.

Čak i izbor mjesta na kojem je djelo postavljeno nije slučajan… Zapravo, izgradnja rotora na tom mjestu i u tom trenutku čini se gotovo znakom sudbine, ono je prirodno raskrižje koje u različitim smjerovima vodi prema selima moliških Hrvata! Nema povijesnih podataka u tom pogledu, ali najvjerojatnije su dalmatinske izbjeglice – koje su došle s mora – išle uz rijeku Trigno, a zatim preko dolina do apeninskih brežuljaka kako bi stigle do mjesta naseljavanja. Dakle, ova lađa, okrenuta u smjeru mora, nalazi se na ovom pretpostavljenom križanju putova kojima su naši dalmatinski preci hrabro kročili ususret novom životu.
Posebnu zahvalnost upućuje Udruga “Luigi Zara” Pokrajinskoj upravi Campobasso koja je dala prostor za postavljanje replike lađe, dajući na taj način potporu potrebama zajednice i potvrđujući da želi surađivati u ovoj kulturnoj inicijativi. Zahvalnost se iskazuje i hrvatskoj državi, a posebno Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske u Zagrebu i njegovom voditelju, državnom tajniku dr. Zvonku Milasu, koji je financijski podržao rad sredstvima koja su stavljena na raspolaganje hrvatskoj zajednici Molisea.
Okupljeni oko lađe i zadovoljni ostvarenjem svog projekta, sudionici su se međusobno pozdravili s nadom da će ovaj znak hrvatske nazočnosti u Moliseu ostati živ još idućih pet stotina godina!

Antonio SAMMARTINO