IZLOŽBA U GALERIJI ZALOŽBE KRALJA TOMISLAVA U ČAPLJINI

Grupa CONTRA prvi put izlaže u Bosni i Hercegovini

 

Na izložbenom postavu pod nazivom Grupa CONTRA – Dva desetljeća likovnog stvaralaštva i djelovanja, s 54 rada predstavili su se: Vladimir Vlatko Blažanović (rođ. Donji Hasić kod Bosanskog Šamca), Žorž Draušnik (Zagreb), Tihomir Lončar (Vinagora kraj Pregrade u Hrvatskom zagorju), Vladimir Meglić (Donji Pustakovac u Međumurju), Željko Mucko (Koprivnica), Goran Petrač (Ludbreg), Velimir Rački (Zagreb), Davorin Radić (Hrvatska Kostajnica) i Petar Ujević (Krivodol kod Imotskog). Mjesta rođenja sama po sebi govore da je riječ o skupini umjetnika s različitih strana koje ujedinjuje sukus umjetničkih pogleda. Izložbeni postav je otvorila njegova autorica Biserka Rauter Plančić, a u programu su nastupili – prof. Monija Jarak Mikulić, mezzosopran, te solisti Tomislav Perić, bariton i Danijel Perić, također bariton, uz pratnju Marijane Pavlović na klaviru. Izložba je otvorena do 18. srpnja 2020.

 

Najnovija suradnja zagrebačke Moderne galerije i Založbe kralja Tomislava iz Čapljine donosi nam izložbu grupe Contra. Slikari Vladimir Blažanović, Tihomir Lončar, Vladimir Meglić, Željko Mucko, Goran Petrač, Velimir Rački, Davorin Radić, kipar Petar Ujević i scenograf Žorž Draušnik, čine neformalnu skupinu od devet umjetnika koji zajednički djeluju već više od dvadeset godina, a koji kao grupa Contra prvi put izlažu u Bosni i Hercegovini. Grupa je prvotno okupljena 1998., kao skupina od šest umjetnika, kojoj su se kasnije pridružili Vladimir Meglić, Petar Ujević i Željko Mucko. Iako imaju međusobno različite individualne poetike i djeluju bez nekog određenog koncepta, ipak su povezani kroz jednu zajedničku, magičnu nit, koju bismo mogli nazvati autentičnošću tradicije. Od slikarstva, kiparstva i scenografije, od ekspresionizma do nadrealizma, od portreta, pejzaža, sakralnih motiva pa sve do aktova, figuracije i inzistiranja na tehničkom umijeću, sve se to povezuje u umjetnički dijalog s likovnom tradicijom. Kroz godine djelovanja, uz studiozno razvijanje vlastitih likovnih jezika, uspijevali su prepoznati, stvoriti i njegovati one suptilne, intelektualne i emocionalne poveznice koje između njih postoje i zbog čega su se odlučili na zajedničke izložbe. Postojanim djelovanjem, ova se neformalna likovna grupa slikarskim, kiparskim, ali i scenografskim ostvarenjima svojih članova suprotstavlja trendovima konceptualne matrice likovnoga djela i autokratizmu ideje te nametanju njene samodostatnosti u stvaralaštvu uopće. Upravo odatle i dolazi sam naziv grupe – Contra. Kontraši marljivo zagovaraju majstorstvo u metijeru kao univerzalnu vrijednost umjetničkog poslanja te promiču iskustveno promišljanje raznih fenomena u današnjoj likovnoj umjetnosti. Kako u predgovoru za katalog piše autorica izložbenog koncepta, Biserka Rauter Plančić: „Biti drugačiji od drugih i slobodan u stilskom izrazu a pri tomu s grupom ispunjavati zajedničku misiju afirmiranja kreativnih, izvedbenih i estetskih vrijednosti umjetničkog djela, moto je članova grupe Contra“.
Iako je zagrebačka izložba brojila više od stotinu i dvadeset pojedinačnih eksponata, izložba u Čapljini brojčano je „oskudnija“, ali je i izbor rigorozniji. Time je po kvaliteti na istoj razini ili bismo čak mogli konstatirati da je ovakav suženiji odabir pridonio većoj koherentnosti, „zgusnutosti“, unatoč različitim stilskim pristupima, čime prethodno spomenute osnovne ideje grupnog djelovanja postaju jasnije vidljive. Pedeset i četiri djela, od kojih čak četrdeset slika, devet skulptura te pet reprodukcija scenografskih rješenja, našlo je svoje mjesto u prostoru galerije Založbe kralja Tomislava u Čapljini. Na čapljinskoj izložbi u pravom svjetlu možemo vidjeti Blažanovićev istančan osjećaj za boju te njegove poliperspektivne, ali i višestruko sadržajne slike; Lončarov ekspresivan emotivni naboj u razbujalom koloritu sakralnih tema; Meglićev nadrealizam, kolorizam interijera te odsjaje murano stakla na čudnovatim objektima u kojima se očituje utjecaj velikana likovne umjetnosti Kleea i Van Gogha; Muckovu neo-ekspresionističku likovnu poetiku, kao i Petračev „pejzažizam iznimne ugođajnosti iluzionističkog predznaka“. Dramatični kontrasti svjetla i sjene karakteristični su za „noćne slike“ Velimira Račkog, kao i portreti anonimnih osobenjaka te veristički autoportreti; nagonski rukopisni ekspresionizam u oblikovanju portreta, veduta i autoportreta, kao i skokovi u apstrakciju, sažimaju stvaralaštvo Davorina Radića; ekspresivno kiparstvo Petra Ujevića obilježavaju animalne i ljudske figure asocijativnog naboja, dok je područje Draušnikova djelovanja stvaranje suvremenih inačica Gesamtkunstwerka posredstvom glazbene, likovne i kazališne umjetnosti.
Oslanjanjem na povijesne situacije i prethodne uzore, Kontraši ne odustaju od štafelajnog slikarstva, ne smatraju slikarstvo mrtvim već naprotiv, dokazuju da je slikarstvo živo upravo zahvaljujući nenametanju normi i pravila – što smatraju univerzalnim postulatima likovnosti – dok u skupnom djelovanju gaje slobodu od grupnih stilema te razvijanje vlastitih likovnih karakteristika i osobnu intelektualnu i stilsku nadogradnju. Zastupajući postojanje općih vrijednosti u umjetnosti, kao svojevrstan otpor postmodernističkim negiranjima, djelovanje Contre predstavlja kontra-stav (koji se ponekad još naziva postpostmodernistički ili postčinjenični), odnosno zalaganje za likovnost bez ekscesa, za tehnicizam i inherentne kvalitete likovnosti. Gledajući u tome svjetlu ovu veliku izložbu i njihov rad u cjelini, možemo zaključiti da su Kontraši brojnim svojim ostvarenjima i važnošću stajališta koja zastupaju, ostavili neizbrisiv trag u antologiji hrvatske suvremene umjetnosti.

Vladimir FILIPOVIĆ