HRVATSKA KNJIŽEVNOST: Marina KLJAJO-radić

SVAKI TE MOJ VAL PREPOZNAJE

 

ZLATO RIJEČI

Zaodjenut ću svoju
Patnju
U zlato Riječi

I nitko
Ne će znati
Otkud mi
Zlato
I gdje mi je nestala
Patnja

Riječi će
Naći oči
Za suze
Kroz vremena

6. kolovoza 2008.

KREŠINA KUĆA
Krešimiru Šegi

Poklonio si se kući od pjesme
Stojnoj kući
I nisi govorio čija je
Ni tko je zida.

Tada si još postavljao
Prve cigle od papira
Od silne čežnje za pjesmom
Po kojoj se nikad ne umire
U kojoj oganj ne gasne
U kojoj uvijek kolijevka ziba se
Glas djeteta miluje i ljubav
Korača u liku knjige.

Sve to u kršu zavičaja.

Tu si počeo graditi stojnu kuću
I nikada nisi stao
U njoj je Cvitak procvao,
U njoj je Školarac pročavrljao.
I kuća, sva od pjesme,
Cigli od papira
Primi u sebe mnoštvo knjiga
Kupale su se
U zanosu trajanja,
Prijateljevanja
I zagrljaja
Sa stojnom kućom.

Zidovi Krešine kuće
Svjetlo su riječi

25. ožujka 2015.

RIJEK IZ KAMENA
LjubiKrmeku

Iz kamena je
Potekla
Riječ
I u kamen
Vratila se
Tiha
Sama
Uplakana
Kamenica Bitka
Postojana
I čvrsta
Potekla
Kada zadrhte brda
Da bila je
I da jest
Riječ
Hrvatska

20. kolovoza 2015.

UŠĆE

Neumorna čuvarica ljubavi,
Kroz blistave boje plavozelenim sjajem posuta
Sapleće se,
kao i moje čežnje,
Od stijene

Modre dubine moje duše
Osluškuju blizinu mora
Očekujući trupicu za dvoje
Nestrpljivi i strasni zagrljaj
U kojem se miješa
Vedrina i sjaj postojanja
Ono vječno trajanje
Po kojem živi
djevojčica u meni.

Biti kao Neretva,
Očuvana slatka voda
U moru razlivena.

Metković, 12. kolovoza 2016.

NA POSTELJI LABUDOVA PERJA

 

Ledena noć zime.
Samoću varam
Mislima o tebi
Grije me čudesna moć
Nas dvoje u jednom
Trenutci urasli
U stijenku srca

Dolaziš u poeziji
Topla plimnog vala
Grliš me u ritmu
U padu snježne pahulje
Tijelo ti je prozračno
Lagano i bijelo
Levitiraš

Samo jasno prepoznajem
Tvoje oči
Pune mene
Ništa ne govoriš
Osim moje ime
Posve mirno te primam
Kao tijelo haljinu
Gutam svečanu blizinu
Tvoga siromašnog bogatstva
I svojih stidljivih čežnja

Probudim se na
Postelji labudova perja

21. siječnja 2017.

STAZA LJUBAVI

Cvjetni vjenčić jahti
zatvorio je uvalu mora.
Sanjam malenu lađu
za dvoje
i prolaz na pučinu.
Gdje vjetar ovija
oko tijela
haljine
i privlači dvoje
u sigurnost blizine.
Usne i ruke slane
od vodene prašine
otvorene
suncu i nebu.
Sve u želji

u letu ljubavnom.
Razdvojeni.
U prividnim putanjama
osame
zajedno
krugove crtaju.
Za one koji
u prostranstvima neba
pronalaze
stazu ljubavi.

2. kolovoza 2017.

GLAZBA ORGULJA MORSKIH

Orgulje morske
Glazbu ljubavi sviraju
I nove sfere pokreću
Za oči duše
Da mogu vidjeti
Kako se valovi grle
I jedan drugome
Goli i mokri od čežnje
Iz daljina hrle.

Orgulje morske
Glazbu ljubavi sviraju
I nove sfere pokreću
Za tijelo da diše i da se diže
Pokretima mora
U sumračjima rumenih zora.

Moja duša plovi
Prostranstvima plava beskraja
Glas dubina i daljina
Prevodim u riječi
Ljubavi
Duboko skrivena
A otkrivena onima
koji su hodili s ljubavlju
i prohodili mirna i olujna mora.

Glazba orgulja morskih
Dah i život ljubavi donose
U simfoniji ljepote
Koju bi trebali slijediti
Ne u strahu
Već u glazbi mora
Koja nas prati
Do stijenja na obali
Gdje sjedimo zagrljeni

Zadar, 19. kolovoza 2017.

SAMOSTAN BADIJA

U vrisku tišine
U zelenilu što kipi
U plavetnilu neba i mora
U tihom mimohodu srna
Kamenom satkan
Svet i samotan
Život časti
Zvona molitvu siju
Na one što su nekada
Kao i otok
U osami Njemu se darivali
Nad Badijom okrilje sigurnosti
Mir i snaga
Gospe od anđela

29. srpnja 2018.

NE ODLAZIŠ MI

Dolaziš mi u svakom danu
i noći
Vjeran svome moru
samotnom
Svaki te moj val prepoznaje
I trava morska
Pred tobom se povija.
Riba ti se svaka u naklonu
Smiješi.
Kliziš nečujno
Jer brod si sigurnog plova
I papirnatog jedra.
Ne mogu da te nemam
Jer misao si napunio sobom
I zrak koji dišem miriše
Tobom
I stihove što pišem
Sve je ti
Koji si miljama daleko
A kao da i nisi

Jer ne odlaziš mi!

7. kolovoza 2018.

 

 

Marina Kljajo-Radić rođena je 25. siječnja 1962. u Mostaru. Živi u Bijelome Polju. Majka je šestero djece. Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru završila je hrvatski jezik i književnost, a u okviru PDS-a Jezici i kulture u kontaktu obranila doktorsku disertaciju Pjesništvo Lucijana Kordića. Profesorica je na Filozofskome fakultetu u Mostaru. Članica je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Društva hrvatskih književnika u Zagrebu te Hrvatskoga intelektualnog zbora. Afirmirana je književnica, a dužnost predsjednice DHK Herceg Bosne obnašala je od 2008. do 2013. Pjesme su joj zastupljene u mnogim bosanskohercegovačkim, hrvatskim i svjetskim antologijama. Uređuje časopise za književnost, kulturu i društvene teme (Osvit i Bjelopoljska zora). Piše i književne kritike, oglede, priče i autorica je brojnih znanstvenih radova. Istražuje i prikuplja usmeno-književno stvaralaštvo u okolici Mostara, a i šire. Piše od najranije mladosti. Radove objavljuje u časopisima: Osvit, Motrišta, Marulić, Most, Hercegovina, Hrvatsko slovo, Republika, Hum…
Objavila je zbirke pjesama: Tragovi (1997.); Narančasti cvijet (1998.); Sjaj slova (2004.), Svitac kameniti (2007.); S neba cvjetovi (2010.); San na rijeci (2015.); te potom knjigu književnih ogleda i kritika Plodovi pjesme (2015.), studiju Pjesništvo Lucijana Kordića (2017.), i roman za mladež Borba za život (2017.)