KARTE NA STOL

 

 

Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu uprave, Državnom izbornom povjerenstvu, zastupnicima u Hrvatskom saboru, hrvatskoj javnosti
Niti jedna od velikih stranaka ne želi promjene izbornog zakona, a nesporno je da su Hrvati izvan domovine ustavno-pravno i nepravedno potisnuti, jer je njihovo biračko pravo manje od prava manjina. Zašto se nikada ne naglašava kako oni svake godine na različite načine Hrvatskoj pridonose u iznosu od oko 18 milijardi kuna minimalno. Zašto se ne naglašava da Hrvati izvan Hrvatske čine 20 posto biračkoga tijela, a u Hrvatskom su saboru predstavljeni s 1,98 posto zastupnika? Ako se saborski zastupnik Željko Glasnović žali na nepravilnosti na izborima, zašto se to odmah nije provjerilo i zašto medije to ne zanima? Je li se moglo nešto učiniti da glasuju Hrvati u Čileu, Boliviji, Brazilu, Peruu i zašto barem njima nije omogućeno elektroničko glasovanje? Hoće li ova Vlada promijeniti takvo ponašanje prema hrvatskom iseljenicima i istinski im se otvoriti i za investicije i za sudjelovanje u političkom životu?
S druge strane, gorak okus u ustima ostavlja „njegovanje“ odnosa sa srpskim manjinom u Hrvatskoj, koja uvijek glasno i nepošteno istupa u javnosti, optužujući Hrvatsku za ustaštvo i fašizam, kojega nema ni u tragovima, a sada očekuju i ministarstvo u Vladi, te biraju i resore koji bi im odgovarali!
Jesu li se zapitali kakva prava imaju Hrvati u Srbiji, jer im ove godine niti jedan zastupnik nije ušao u srbijansku Skupštinu! K tome, ta tema kao da ne zanima ni hrvatske političare ni hrvatske medije!?
Na ovim su izborima sva tri saborska zastupnika za iseljeništvo izabrana glasovima hrvatskih državljana u Bosni i Hercegovini, čija je zastupljenost na ovim izborima visokih 76,1 %. Nije li indikativno kako je ova situacija utjecala na to da Hrvati u stranim državama nisu bili u mogućnosti izići na izbore, ili zbog nečeg drugog nisu izišli, a to potkrjepljuju podatci kako je u Kanadi na glasovanje izišlo 518 osoba, a u SAD-u 131 osoba, Australiji 771 osoba. Ako u SAD-u živi oko 1,2 milijuna Hrvata i hrvatskih potomaka, o čemu govorimo?
A tek Južna Amerika? U Argentini je glasovalo 37 osoba; oko 8000 Hrvata nije uopće moglo pristupiti glasovanju u Čileu i Brazilu niti u Južnoafričkoj Republici.
O pravima Hrvata u Bosni i Hercegovini bolje da ni ne pitamo? Zar je uistinu dostatno svaki put reći kako ćemo se boriti za jednaka prava Hrvata u BiH? A onda ništa! Ne može se to rješavati financijskom potporom nekim projektima ili udrugama! Radi se o njihovim ustavnopravnim pravima i matična domovina se mora boriti za njih!
I na kraju, zašto bilo koji glas Hrvata iz svijeta nije jednakopravan onome u Hrvatskoj, ako smo svi pripadnici istog naroda? Zašto se o Hrvatima u svijetu ne brinemo kao o manjinama, nakon izbora se prioritetno razgovara o njihovu udjelu u Vladi Republike Hrvatske?

 

Vladi Republike Hrvatske, Nacionalnom stožeru za zaštitu od koronavirusa
U posljednje vrijeme je najviše oboljelih od covida-19 uvezeno iz Srbije (podatci od 9. srpnja su 30 oboljelih i 44 kontakta); iz BiH (12 oboljelih i 10 kontakata) iz Slovenije (10 oboljelih i 5 kontakata)…
Hoćete li u ovim trenutcima, kada u Srbiji vriju i neredi i nasilje na ulicama, a njihovi političari i u tim nevoljama ne zaboravljaju nešto predbacivati hrvatskim političarima, zatvoriti granice za ulazak iz Srbije u Hrvatsku, osim ljudima koji imaju posebne razloge za to i koje će se testirati na granici?
Nije li logično pretpostaviti da bi se dio građana Srbije sada htio maknuti iz takve situacije? A navodno da su im i bolnički kapaciteti popunjeni, što nikako nije dobro? Ako možemo pomoći na nekakav drugi način, ali oni očito moraju poduzeti karantenu ili više ne će moći kontrolirati širenje? Možemo li se barem ponašati kao što se Slovenija ponaša prema nama i nema nikakvih obzira, nego štiti svoje granice i svoje građane?