UZ ODLAZAK

mo. NIKOLA DEBELIĆ
(24. studenoga 1934. – 18. lipnja 2020.)


U Zagrebu je u 86. godini života preminuo mo. Nikola Debelić, istaknuti hrvatski dirigent i diplomat.
Dirigiranje je diplomirao 1958. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, gdje je i magistrirao 1966. Usavršavao se u Austriji (Mozarteum, kod L. Matačića) i SAD-u (New York, kod J. Parlea). Djelovao u Sarajevu (korepetitor i dirigent Opere), a od 1970-ih kao dirigent u Hrvatskoj (Gradski orkestar u Dubrovniku, Opera HNK u Zagrebu). Utemeljitelj (1987.) i umjetnički ravnatelj Istarskoga simfonijskoga orkestra te Istarskoga glazbenog ljeta (1991.) u Puli. Istodobno je bio profesor dirigiranja (od 1987.) i dekan (od 1991.) na Pedagoškom fakultetu u Puli.
God. 1992. imenovan veleposlanikom RH u Rumunjskoj, a potom je bio generalni konzul RH u Perthu u Australiji. Gostovao je u Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Švicarskoj, Madžarskoj, Poljskoj i Rusiji. Na velikoj višemjesečnoj turneji s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom bio po SAD i Kanadi (1975. i 1978), s kojim je održao preko stotinu koncerata.
Rođen je u Zagrebu, kao sin veterinarskog stručnjaka, mikrobiologa iz Prkovaca Šime Debelića i pijanistice Vlaste rođ. Lorković. Nećak je hrvatskoga političara i publicista Mladena Lorkovića (Zagreb, 1. ožujka 1909. – Lepoglava, 30. travnja 1945.). Godinu ranije rodio mu se brat Mladen, poslije poznati hrvatsko-njemački liječnik pulmolog i alergolog. Kad se Nikola rodio, otac Šima onda je još bio docent, a poslije je postao redoviti profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, autor mnogih znanstvenih članaka. Poslije je otac bio voditelj Odsjeka za veterinarstvo pri vladi Banovine Hrvatske, a u Vladi NDH na gospodarskim poslovima. Uhićen je i ubijen na Savskoj cesti krajem svibnja 1945. Majka Nikole Debelića Vlasta bila je kći Ivana Lorkovića i sestra Mladena Lorkovića.
Nikola Debelić oženjen je Katarinom, rođ. Smoje, profesoricom kemije. Otac je dvojice sinova, Berislava Šimuna i Ivana Stanislava.
Dirigiranje je studirao u Beogradu, Sarajevu, Salzburgu, New Yorku (Fulbright) i Londonu (British Council), magistar znanosti, imao je dvostruki počasni doktorat. Dobitnik je II. nagrade na Međunarodnom dirigentskom natjecanju u Besançonu (Fr.) 1961. Godine 1975. i 1978., u suradnji s Agencijom Columbia Artists Man. iz New Yorka, organizirao je tromjesečnu turneju po SAD-u i Kanadi (više od 120 koncerata, solisti Vladimir Krpan, Ivo Pogorelić, Valter Dešpalj…) što su vjerojatno najopsežnije turneje jednog hrvatskog, tada i jugoslavenskog, orkestra u SAD-u.
Dobitnik je plakete Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika 1998., povodom 40. godišnjice rada.
Bio je prvi veleposlanik RH u Rumunjskoj (1992. – 1996.), Generalni konzul RH u Perthu u Zapadnoj Australiji (1997. – 2000.), prvi počasni doktor Muzičke Akademije u Bukureštu, počasni doktor Muzičke Akademije u Cluj – Napoci, počasni građanin grada Cluj – Napoca i hrvatskih općina Karašova i Lupac.
Za svoje zasluge u razvijanju gospodarskih veza primio od ministra vanjskih poslova Rumunjske “Kristalni Globus”.
Bio je predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog diplomatskog kluba od osnutka 2001. do 2010., i član više udruga i društava. Nositelj je odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Reda hrvatskog trolista i Spomenice domovinske zahvalnosti.
Povremeno je surađivao u Hrvatskome slovu, a značajan doprinos dao je svojom aktivnošću u Hrvatskome nacionalnom etičkom sudištu.
Ponizan, profesionalan, stručan, samozatajan, marljiv, vrijedan, neumoran, tih i nenametljiv, a istodobno ustrajan i strpljiv, bio je neumoran u promicanju povijesne istine i glazbene umjetnosti, čijim je svjedokom bio tijekom nekoliko desetljeća, pamteći i prenoseći vlastita iznimna osobna i profesionalna iskustva na kolege i mlađe naraštaje.
Hvala Vam, maestro!

Eva KIRCHMAYER BILIĆ