VELIKANI HRVATSKE UMJETNOSTI: ROBERT FRANGEŠ MIHANOVIĆ

ROBERT FRANGEŠ MIHANOVIĆ

ROBERT FRANGEŠ MIHANOVIĆ, rođen je u Srijemskoj Mitrovici, 2. listopada 1872., a umro u Zagrebu, 12. siječnja 1940., hrvatski je kipar i medaljer. Završio je Obrtnu školu u Zagrebu 1889. Školovanje je nastavio u Beču na Umjetničko-obrtnoj školi 1889.-94. kod profesora modeliranja Augusta Kühnea, zatim na Školi za kiparstvo 1894./95. kod profesora kiparstva Otona Königa i Karla Kundmanna. Usavršavao se u Parizu 1900./01. gdje se družio s Augusteom Rodinom i Medardom Rossom. Robert Frangeš-Mihanović bio je nastavnik na Obrtnoj školi u Zagrebu (1895.-1907.) i profesor kiparstva na Umjetničkoj akademiji (1907.-1940.). Bio je među prvim pokretačima i organizatorima likovnog života u Zagrebu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Među osnivačima je Društva hrvatskih umjetnika (1897.) i udruženja Lada (1904.). Jedan je od utemeljitelja Umjetničke akademije u Zagrebu (1907.), i njezin je prvi upravitelj i profesor. Uz Akademiju je 1908. utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevače. Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Srpske akademije nauka i umjetnosti u Beogradu i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu. Većina njegovih djela nalazi se u Modernoj galeriji, Gliptoteci HAZU i Ambijentalnoj zbirci Roberta Frangeša Mihanovića u Zagrebu. Više medaljerskih djela otkupio je Musée du Luxembourg u Parizu. Dobitnik je više međunarodnih priznanja. Frangešove medalje i plakete s figuralnim i animalističkim motivima (Bik Herkul, 1899. i Puran, 1904.; Vinogradari, 1900. i Kopač, 1906.) označili su početak hrvatskog medaljerstva. Oblikovao je sitnu plastiku (Stidljivost, 1902.; Bijeg u Egipat, 1906., Otmica Europe, 1907.), portrete (V. Lisinski, 1895.), poprsja (Antun Mihanović, 1908., Klanjec; Antun i Stjepan Radić, 1936., Trebarjevo), skulpturu zdenac Elegija (1910-11.), postavljenu u parku na Rokovom perivoju. Godine 1897. za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima Šokčevićeve pukovnije – Umirućeg ratnika, koji je uz kompoziciju Filozofija iz 1897. godine (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj ulici br. 10 u Zagrebu) najraniji primjer impresionizma u hrvatskom kiparstvu. Najmonumentalnije Frangešovo djelo je konjanički spomenik Kralj Tomislav 1928.-38. (postavljen 1947. u Zagrebu). Izveo je i nadgrobne spomenike na groblju u Varaždinu (Spomenik smrti na grobnici obitelji Leitner, 1906.) i Mirogoju (Radnik na grobnici obitelji Muller, 1935.). Radio je arhitektonsku figuralnu plastiku na zagrebačkim zgradama: reljefi Filozofija, Teologija, Medicina i Justicija, 1912., na bivšoj zgradi Nacionalne i sveučilišne knjižnice danas zgrada Hrvatskog državnog arhiva, Marulićev trg; Rad i Zdravlje, 1927. na zgradi u Mihanovićevoj ulici br. 3. U svojem razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji lika. Bavio se umjetničkim obrtom. (…)
Robert Frangeš Mihanović jedno je od najvećih imena europskog kiparstva na prijelazu 19. u 20. stoljeće, jer ga najbolja ostvarenja iz njegova opusa svrstavaju u vjerodostojne tumače i nositelje najaktualnijih europskih umjetničkih strujanja. Frangeš-Mihanović ostvaruje najviše domete u hrvatskom modernom kiparstvu na prijelomu stoljeća, svojim skulpturama namijenjenima arhitekturi. Alegorije znanosti (Teologija, Medicina, Justicija i Filozofija) nad vratima Zlatne dvorane Odjela za bogoštovlje i nastavu započinje raditi još u toku studija (1893. – 1897.), a zatim iste motive izvodi i za Sveučilišnu knjižnicu (1912.). Kiparevi javni spomenici imaju sve karakteristike zrelog Frangešova izričaja, i njegovu mogućnost raznorodnog oblikovanja. Prvi je inaugurirao impresionizam u hrvatsko kiparstvo akceptiran na spomeniku palim vojnicima. Šokčevićeve pukovnije, podignutom u Osijeku 1898. godine. Dinamična impostacija Šokčevićeva spomenika odlikuje prvu figuru u akciji u modernom hrvatskom kiparstva. U veličanstvenoj sintezi pročišćenog volumena i suzdržanom intenzitetu geste oživotvoren je spomenik prvom hrvatskom kralju Tomislavu (nastao 1928. – 1938., podignut 1947.), i danas je svojevrsna razglednica grada Zagreba. Na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoju su brojni nadgrobni spomenici Roberta Frangeša Mihanovića kao što je skulptura Seljak na Mallinovu grobu (1913.) i visoki reljef Majčina ljubav (1917.). Ova djela su izvanredni primjeri sažetosti volumena i redukcije oblika u monumentalnoj sintezi na tragu Constantina Meuniera. Frangešova sepulkralna djela ponajbolji su primjer plastike na otvorenom. Uspješnost kipara Frangeša Mihanovića temelji se na njegovom umjetničkom talentu, ali i na potpori dvaju moćnih pokrovitelja i suradnika, visokih vladinih dužnosnika u Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (1868. -1919.), Izidora Kršnjavoga kao predstojnika Odsjeka za bogoštovlje i nastavu te Ive pl. Malline, predstojnika Gospodarskog odsjeka zemaljske vlade u Zagrebu. (…)
Prvo razdoblje stvaralaštva Roberta Frangeša Mihanovića (1893.- 1914.) je najbolja sinergija secesijskih, simbolističkih i impresionističkih stilskih odlika u kiparevom cjelokupnom umjetničkom opusu i započinje s njegovim studenskim djelima, a traje do njegovog ratnog ciklusa. Djela nastala u kasnijem razdobolju obilježava oscilacija u artističkim postignućima, u kojima nad subjektivnim okolnostima dominiraju objektivni razlozi kao što je postavljanje kipara i njegova talenta u drugi plan. (…)
Proći će skoro cijelo desetljeće, točnije sve do 1938. godine, kad Frangeš radi memorijalnu plaketu, ovoga puta posvećenu istaknutim hrvatskim političarima Braći Radić. Na plaketi su usporedni portreti hrvatskih političara braće Antuna i Stjepana Radića u profilu na lijevo prikazani u zreloj dobi. Oba su sa špicastim bradicama i brkovima, uredno počešljane kose visokih zalistaka i s razdijeljkom i odjeveni su u građanska odijela. U prvom planu je Stjepan, s karakterističnim cvikerima na nosu i okruglijeg lica. Na traci ispod je natpis: BRAĆA RADIĆ. Signatura je u obliku monograma u polju desno: F.M. (kat. br. 28) Uz izvođenje monumentalne konjaničke skulpture prvog hrvatskog kralja Tomislava, 1939. nastaje plaketa s idealiziranim kraljevim portretom. Kralj Tomislav prikazan je u visokom reljefu, uglačane površine. Poprsje muškarca u profilu je na lijevo, s okrunjenom glavom. Guste je brade s brkovima i uzviorene poluduge kose, s uzdignutim plitkim ovratnikom. Ispod reza poprsja je natpis: TOMISLAV. Signatura je dolje desno u obliku monograma: F. M. (kat. br. 29) Frangeš je modeliranje prilagodio osobnosti portretirane ličnosti uravnotežujući linearnost i voluminuoznost spram različitih fizionomija. Kad treba najbolje predočiti portretiranog, koristi realistične, impresionističke ili idealističke modelacijske pristupe. Moderna galerija u Zagrebu skrbi o više od 80 djela Roberta Frangeša Mihanovića nastalih u razdoblju od 1891. do 1939. godine, od studenskih ostvarenja do vrijednih dijela hrvatske moderne, zaključno s djelima koja su nastala pred sam kraj umjetnikova života. Zbirka kiparstva 19., 20. i 21. stoljeća sadrži 21 skulptorsko djelo s portretnim poprsjima, pojedinačno izvedenim skulpturama i figuralnim kompozicijama. U Zbirci grafike čuvaju se dvije Frangešove akvarelirane skice. U Zbirci medalja i plaketa Moderne galerije nalazi se 18 od ukupno 24 Frangešova medaljerska djela. Ukupno 60 djela iz Zbirke izvedeni su u različitim tehnikama, materijalima i dimenzijama, u više inačica i otkova. Robert Frangeš-Mihanović u svojim je djelima sintetizirao impresionističke, secesijske i simboličke likovne izričaje. Po načinu izvedbe i osjećaju za materijal, ponajprije za broncu, te po slikarskom shvaćanju reljefa, ubraja se u najbolje europske umjetnike svojega vremena. To se najbolje iščitava iz njegovih plaketa i medalja kojima je stekao svjetsku slavu. Iako malobrojni, medaljerski radovi hrvatskoga kipara predstavljaju kao autentičnoga tumača i nositelja onodobnih najaktualnijih europskih likovnih procesa i zbivanja. Frangeš-Mihanović otrgnuo je reljefnu malu plastiku od renesansnih i klasicističkih uzora i dodijelio joj mjesto ravnopravne umjetničke discipline. Svojim slobodnim i inovativnim pristupom kiparskom stvaralaštvu suvereno je anticipirao impresionističke i simboličke odlike i težnje nove umjetnosti na prijelazu stoljeća. (T. Galjerić)

(Ur.)