HRVATSKA GLAZBENA BAŠTINA

Oživljen dvorac i zasluge plemićke obitelji Prandau

 

PRANDAU festival programski je usmjeren na promicanje orguljaške i komorne glazbe, revitalizacijom bogatog kulturnog naslijeđa i glazbene tradicije obitelji Hileprand-Prandau. Ovogodišnji festival okuplja vrsne hrvatske umjetnike

 

Zasigurno je malo kome u Hrvatskoj poznata iznimno značajna ostavština plemićke obitelji Hilleprand von Prandau, koju su tijekom nekoliko naraštaja, od 17. do 20. stoljeća, svoga života utemeljili i ostavili u Slavoniji. Tek se u nekoliko koraka pretraživanja interneta mogu pronaći zadivljujući podatci o ostavštini primjerice baruna Josipa Ignaca i njegovih sinova Karla i Gustava Prandau. Hrvatski svestrani orguljaš, pijanist i glazbeni organizator i producent, Edmund Andler Borić, tu je činjenicu otkrio, prihvatio i shvatio kao poruku svima koji mogu i znaju, da kroz razne projekte upoznamo i hrvatsku, ali i europsku javnost s kulturnom baštinom Slavonije, a u ovome slučaju Donjega Miholjca. Dvorac Mailath-Prandau u Donjemu Miholjcu, jedan od najljepših dvoraca u Slavoniji i Hrvatskoj, premda široj javnosti gotovo nepoznat. Kao jedan od posljednjih dvoraca do- i izgrađenih početkom 20. stoljeća za vrijeme vladavine Austro-Ugarske Monarhije, istovremeno i jest jedan od najmodernijih i najočuvanijih dvoraca u Hrvatskoj.
PRANDAU festival programski je usmjeren na promicanje orguljaške i komorne glazbe, revitalizacijom bogatog kulturnog naslijeđa i glazbene tradicije obitelji Hileprand-Prandau, a osobito jednoga od članova obitelji, skladatelja i pijanista Karla baruna Prandaua, koji je bio mecena glazbene umjetnosti, kulturnoga, obrazovnog i vjerskog života, ne samo na području Donjeg Miholjca nego i cijele Slavonije, čiju ostavštinu baštinimo u obliku vrlo vrijednih orgulja koje se nalaze u crkvi sv. Mihaela Arkanđela, potom glazbene škole u Donjem Miholjcu osnovane 1834. (također na inicijativu Karla Prandaua), te iznimno vrijednog i akustičnog prostora velike dvorane dvorca Mailath, u kojoj su se svojedobno održavali koncerti komornih sastava i razni balovi.
Ovogodišnji PRANDAU festival okuplja vrsne hrvatske umjetnike, a započeo je koncertom gitarista Krešimira Bedeka, 20. lipnja, dok je 27. lipnja nastupio kvartet Rucner i violončelistica Ana Rucner, s gošćom saksofonisticom Veronikom Brzica. Treći koncert, 9. srpnja, održao je ansambl Camerata Garestin (Ivana Lazar, sopran; Berislav Puškarić, bas; Krešimir Lazar, violončelo, i Krešimir Has, čembalo). Violinist Goran Končar i Edmund Andler-Borić, orguljaš te ujedno umjetnički voditelj PRANDAU festivala, 20. rujna 2020. održat će koncert u crkvi sv. Mihaela Arkanđela, utemeljenoj još 1057., a izgrađenoj u 15. st. i jednoj od rijetkih koje su preživjele tursku okupaciju i koju je 1722. dao obnoviti barun Josip Ignac Prandau. Edmund Andler Borić svirat će na vrijednim orguljama, smještenim u baroknom kućištu na pročelju kora, koje se spominju još u 18. stoljeću: 1782. i imale su pet registara, dok su 1805. zamijenjene većima, s deset registara, a koje je župnoj crkvi darovao opet barun Josip Ignac Hilleprand von Prandau. Treće i posljednje orgulje za liturgijske potrebe darovao je Karlo barun Prandau 1852. Današnje su orgulje u donjomiholjačkoj crkvi mehaničke trakture, imaju 18 registara, raspoređenih na dva manula i jedan pedal. Zanimljiv je podatak, potvrđen i u sačuvanim dokumentima, o nabavi tih orgulja: “Barun Karlo kupio ih je u Beču, građene su u Pečuhu, a iz Beča su plovnim putem, Dunavom i Dravom, dovezene u Donji Miholjac. Ne zna se pouzdano tko je njihov graditelj. Naš je poznati organolog prof. Ladislav Šaban pri obilasku orgulja 1971. godine zapisao da “po načinu na koji su građene može zaključiti da ih je gradio Franjo Focht”, ističe prof. Silvija Ježić-Knežević, učiteljica u Glazbenoj školi pri OŠ “August Harambašić” Donji Miholjac i dirigentica mješovitog crkvenog zbora “Sv. Cecilija”.
Evo tek nekoliko zasluga plemićke obitelji Hilleprandt von Prandau: Josip Ignac (1748. ili 1749.–1816.) dao 1722. obnoviti crkvu sv. Mihovila Arkanđela u Donjem Miholjcu i graditi škole, te crkve u Valpovu, Marijancima, Petrijevcima, Šljivoševcima, Brođancima, Harkanovcima, postavio čak dvoje orgulje u Valpovu, utemeljio naselje Josipovac, dok su se u valpovačkom dvorcu održavale i kazališne predstave. Sa suprugom Marijom Anom, rođ. Pejačević, imao je dva sina: barun Antun Gustav (1807.–1885.), jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik današnjega Hrvatskoga glazbenog zavoda (1827.!), darovao je novac Ivanu Nepomuku Hummelu za utemeljenje glazbenog arhiva novog Društva za crkvenu glazbu (Kirchenmusik Verein), a kao orguljaški virtuoz bio je izabran u komisiju, u kojoj je bio i skladatelj Anton Bruckner, za nabavu orgulja za Bečki Musikverein, dok je u Valpovu muzicirala njegova kapela za koju je naručivao skladbe od poznatih skladatelja crkvene glazbe, pomagao je školovanje studenata stipendijom iz vlastite zaklade, iz čije je ostavštine utemeljena zaklada za školovanje studenata s vlastelinstva i iz Osijeka, polaznika Pravoslovnog i Mudroslovnog fakulteta te budućega Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Josipov sin, barun Karlo (Osijek, 6. IX. 1792. – Beč, 11. IV. 1865.), bio je skladatelj i pijanist koji je u Osijeku učio glasovir i glazbenu teoriju u M. Turányija, a u Požunu kod H. Kleina. Njegovim su nastojanjem 1830-ih podignute škole u Podgajcima, Radikovcima, Šljivoševcima i Viljevu, a u crkvi sv. Mihovila Arkanđela u Donjem Miholjcu dao je sagraditi orgulje, koje se ubrajaju među najvrjednije u Hrvatskoj. U obiteljskim je dvorcima u Valpovu i Donjem Miholjcu te u Pečuhu i Beču okupljao glazbenike i priređivao koncerte. U Beču je ugled stekao kao pijanist i vrstan improvizator. Novčano je podupirao mlade umjetnike, među ostalim osječkog orguljaša i učitelja Antuna Oberritera, a materijalno i savjetima gradnju instrumenata prethodnika harmonijâ, posebice izum fisharmonike A. Häckla. Skladateljska mu je ostavština (17 izvornih skladba i obradbe) sačuvana u Glazbenoj zbirci obitelji Hilleprand von Prandau i Norman von Ehrenfels u Muzeju Slavonije. Obitelj Prandau, u krvnome je srodstvu s plemićkom obitelji Pejačević. U perivoju dvorca je podignut spomenik u čast austrijskog cara Franje Josipa I., koji je posjetio Donji Miholjac 1901. Spomenik je otkriven1905. u nazočnosti hrvatskog bana Teodora Pejačevića.
Dvorac je danas u državnome vlasništvu, a u njemu su smješteni uredi Općine te Gradsko poglavarstvo i geodetska uprava, zbog čega se unutarnjost dvorca održava, ali se ne može turistički posjetiti.
Svaku pohvalu, čestitku i potporu zaslužuju ovakvi projekti i program, koji pronalaze, otkrivaju, predstavljaju i otvaraju brojnu veliku, zavidnu, a tako zapuštenu, zanemarenu, nepoznatu i zaboravljenu kulturnu i umjetničku baštinu. Uz Edmunda Andlera Borića, to je također i Uprava Grada Donjega Miholjca i njezin dogradonačelnik Tomislav Brusač.
Evo što nam je Edmund Adler Borić rekao u razgovoru:
To je prvi PRANDAU festival. Prvi put sam u Donjem Miholjcu bio 2018. kad sam održao orguljaški recital povodom Sv. Mihovila na poziv velečasnog Josipa Antolovića. O Donjem Miholjcu nisam ništa znao. I susret s Donjim Miholjcem iskreno me fascinirao kad sam ugledao predivnu crkvu, sjajne, zanimljive i originalne orgulje za sada nepoznatog graditelja. A tek dva dvorca u jednom malom gradiću su me totalno privukla Miholjcu. Pazite, dva dvorca Normann-Prandau iz kasnobaroknog perioda i blizu njega veliki, fantastični dvorac Mailath-Prandau. Taj veliki dvorac Mailath-Prandau građen je u tudorijanskom stilu što ga čini originalnim i autentičnim u Hrvatskoj. Te 2018. upoznao sam dogradonačelnika Donjeg Miholjca Tomislava Brusača koji mi je prišao i pitao me bismo li nešto pokrenuli, ali stvari su ostale na tome. U 2019. sam opet imao koncert u D. Miholjcu preko Ministarstva kulture s kolegom klarinetistom Brunom Philippom i tad se definitivno rodila konkretna ideja da pokrenemo skupa s dogradonačelnikom Brusačem jedan ozbiljni i kvalitetni festival klasične glazbe. Prandau festival je u 2020. usprkos koronakrizi ugledao svjetlo dana na što smo svi skupa ponosni. Kad sam boraveći u Miholjcu vidio ta dva fascinantna dvorca počeo sam proučavati nešto o obiteljima koje su držale to vlastelinstvo. Radi se o slavonskom plemstvu njemačko-mađarskog podrijetla koji su ostavili neizbrisiv trag u kulturnom, društvenom, gospodarskom, obrazovnom životu Miholjca, Slavonije i Hrvatske.
Skladateljska ostavština Karla Prandaua slabo je poznata i za sad uglavnom mnoge skladbe koje postoje u popisu djela ne znamo gdje su točno. Zadatak Prandau festivala je iz godine u godinu promicati nasljeđe obitelji Prandau miholjačkoj i hrvatskoj javnosti.
Dalje, znamenit je njegov Jellačić Marsch za klavir koji je u to doba bio iznimno popularan.
Muških potomaka nije bilo. Kćer Stefanija udaje se za jako bogatog madžarskog grofa Georga Mailatha von Szekelyija. Od 1903. do 1906. gradili su ovaj novi dvorac u tudor stilu. Arhitekt je bio Istvan Moeller iznimno cijenjen u Austro-Ugarskoj. Dvorac dobiva ime Mailath-Prandau. Obitelj Mailath najveći su financijaši Mađarske akademije znanosti i umjetnosti. Obitelj je imala golem perivoj. U dvorcu su se održavali mnogobrojni koncerti. Gostuju vrhunski muzičari tog doba. Uzgajali su naranče u stakleniku, uzgajali su ciklame čiji se rasta poticao puštanjem tople vode iz organizirane mreže zalijevanja vrta ne bi li bili među prvima koji će Bečanima ponuditi ciklame…
Rođen sam i odrastao u Zadru, ali očevi su Petrinjci i otuda moje goleme simpatije prema kontinentu Hrvatske koji je neotkriveno bogatstvo i potencijal.
Baština kontinenta Hrvatske je nepravedno zapostavljena i stavljena u neki drugi ili treći red. Vjerujem da ćemo svi skupa s ovakvim projektima doprinijeti da naši ljudi u Hrvatskoj napokon više cijene kontinent i da fokus javnosti i medija ne bude samo na obali već i Slavoniji.
(izvori: https://www.glas-slavonije
hr/437323/4/Orgulje-koje-je-darovao-Karlo-barun-Prandau, S. Fridl, http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7630, T. Radauš, I. Ajanović-Malinar, https://povijest.hr/drustvo/gradjevine/dvorac-mailath-prandau-u-donjem-miholjcu/, M. Alić)

Priredila: Eva KIRCHMAYER BILIĆ