MLADEN PAVKOVIĆ: DA SE NE ZABORAVI

UZ ODLAZAK

 

Ante Glibota

Slivno, 15. lipnja 1945. – Pariz, 28. kolovoza 2020.

 

U Parizu je 28. kolovoza 2020. umro Ante Glibota (rođen u Slivnom kraj Imotskog), jedan od naznačajnijih i najproduktivnijih živućih hrvatskih intelektualaca, koji je svojim cjelokupnim putem, stvaralačkim činima i životom svjedočio na svojevrstan način, što je bitak hrvatskih državotvornih ideja i domoljubnih stremljenja. On je tim težnjama posvetio čitav  život i utkao ta načela u svoju profesionalnu uzoritost u davanju značajnog doprinosa pri stvaranju Hrvatske države.
Bio je najmlađi u skupini lučonoša i posljednji preživjeli iz skupine hrvatskih intelektualaca zatvorenih i optuženih za kontrarevolucionarnu aktivnost 11. siječnja 1972. u zajednici sa Tuđmanom, Veselicom, Pavletićem, Gotovcom, Đodanom, Šošićem, Komaricom, Ivičevićem…skupine kojoj su mediji dali s pravom ime «Apostoli hrvatske državnosti», koja je na određen i precizan način već tada od davne 1968.-1972. trasirala natpisima, riječju, intelektualnim zanosom i akcijama što su temeljne težnje i interes hrvatskoga naroda: hrvatska državna samostalnost! To su ciljevi koje je hrvatski narod potvrdio i kroz pravedni Domovinski rat, izvojevaši nakon agresije JNA i Srbije pobjedu nad srpsko-četničkom soldateskom.
Po izlasku iz zatvora Ante Glibota odlazi u inozemstvo u nemogućnosti bilo kakvog posla u Domovini, gdje opet svojim talentom i znanjem, radom, postaje jedan od prominentnih intelektualnih figura. Ekonomist po formaciji, potom povjesničar umjetnosti i arhitekture svojim radom, aktivnostima i publicističkim djelovanjem, intelektualnim zanosom ulazi u vrhove planetarne intelektualne elite, objavljujući više stotina knjiga i studija na području umjetnosti, arhitekture, literature na svim važnijim svjetskim jezima. Organizirao je više stotina zapaženih izložba i manifestacija, koje  su dominirale  estetskom originalošću, smjelošću i temeljitošću, na svim kontinentima u najprestižnijim svjetskim muzejima, galerijama i kulturolškim institucijama. Postao je uglednim članom najuglednijih udruga i akademija svijeta, kao znak originalnih vizija i težnja u izučavanju povijesti umjetnosti i arhitekture, članom i suradnikom najuglednijih revija i časopisa po svijetu, predajući na prestižnim nacionalnim akademijama i sveučilištima na svim kontinentima. Njegove knjige i studije prevedene su na najvažnije svjetske jezike.
Paralelno svom radu Ante Glibota, gdje god se nalazio za potrebno, istovremeno je  isticao i ukazivao na stanje potlačenog hrvatskog naroda, njegovih temeljnih sloboda i prava. Kad su započimale demokratske promjene uključio  se aktivno u promidžbu hrvatskih strateških interesa, dajući akcent u preokretanju medijskih slika i nesklonosti hrvatskim težnjama i aktivno tražio pomoć u intelektualnim krugovima, medijskoj sceni i izravno kod najistaknutijih političara od Amerike, Rusije, Azije i naravno europskih dominantnih političkih čelnika, u potporu o međunarodnom priznanju Hrvatske. Ante Glibota pokrenuo je i brojne akcije peticije i okupljanja, kao primjerice onog u Maastrichtu koja je okupila 26.000 Hrvata iz cijele Europe na dan stvaranje Evropske Unije 7. veljače 1992, tražeći da se zaustavi krvavi rat i agresija na Hrvatsku. Njegove su akcija istodobno obilježene brojnim humanitarnim akcijama za djecu poginulih hrvatskih branitelja, za djecu Hrvatske, kao i brojnim donacijama kulturnog sadržaja, bezbrojnim medijskim akcijama, tribinama, promovirajući po svijetu temeljne hrvatske interese.
Svojim perom i rječju oštrim sintetičkim zapažanjima, svakim je danom ponovno upozoravao na temeljne probleme hrvatskog društva, misleći uvijek na javni interes iznad onih partikularnih ili interesnih skupina, pa je i na taj način pokazivao  svoj permanentni interes za temeljna nerazrjašena pitanja i zavrzlame, novostvorene hrvatske države, ali istodobno ukazivao i na moguća riješenja izlaska iz krize i postavljanja čvrstih temelja za hrvatsku državnu budućnost. Gospodarska kriza, problemi demografske obnove, spletovi kulturnih nedorečenosti, odnosi spram hrvatskim temeljnim temamama emigracijama i upitnosti raseljavanja, potom potrebe lustracije, teme su na koje nas je Ante Glibota upozoravao na svoj i konsekvetan način više od 30 godina, kao moralnoj temi. On nije dao samo kritički osvrt, već je ukazivao na djelotvorna rješenja, nudio solucije koje su dale  nadu.
Svoju borbu, prije svega za Hrvatsku, nastavljao je uspješnim profesionalnim radom, po čitavom svijetu, od Azije i Amerike, od Rusije do Zapadne Europe, a istodobno je tako promicao temeljne interese hrvatskog naroda i hrvatske kulture, približujući nas tim načinom i kreativnim činima uljuđenoj Europi i svijetu, ali na čvrsto i izraženom identitetu, njegove domoljubne hrvatske osobnosti.
Od 2016. jednoglasno je izabran i za potpredsjednika Europske akademije znanosti umjetnosti i književnosti (EASAL), iz Pariza, čiji je redoviti član od 2004. i dopisni član od 1986.
Za njegov veliki doprinos svojedobno mu hrvatski branitelji,  u Zagrebu, u dvorani Hrvatskog slova, dodijelila i Veliku zlatnu plaketu – Da se ne zaboravi.
Uz to proglasili su ga (2017.) i – Osobom godine!