O UDRUZI BUNJEVAČKIH HRVATA „DUŽIJANCA“ I OBIČAJU DUŽIJANCE – SVETKOVINE ZAVRŠETKA ŽETVE

Dužijanca – veličanstvena priča o radu i zahvalnosti zemlji i Bogu

Bunjevački Hrvati su se od rijeke Bune u Hercegovini prije tristo godina preko Dalmacije doselili na današnji prostor: od Sombora-Tavaknuta-Subotice-Palića, dijelom i Novog Sada i čine jednu kompaktnu cjelinu u Bačkoj-Vojvodini-Srbiji. Zahvalni svojim običajima (‘adetima’) i crkvenim svečanostima uspjeli su održati svoj identitet usprkos burama i olujama kroz koje su prolazili za vrijeme različitih vladara koji su vladali tim prostorom. Bogu hvala što to izdržali i pronose ime Hrvatsko u tom dijelu Vojvodine te daju primjer Hrvatima u Srijemu, Banatu i Beogradu (30.000) da se organiziraju i traže svoja prava, kao što Srbi imaju u Hrvatskoj. U razgovoru u nastavku doznajemo više o Dužijanci – žetvenoj svečanosti bunjevačkih Hrvata – „izrazu žive vjere i zahvalnosti Trojedinomu bogu obojenom katoličkim hrvatskim identitetom i kulturnih izričajem“.

Kada je Udruga osnovana, odnosno koliko godina djelujete?
Udruga bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“ osnovana je u siječnju 2014. Organizacijska i rukovodna struktura UBH „Dužijanca“ sastavljena je od sljedećih članova: predsjednik mons. dr. sc. Andrija Anišić, dopredsjednica Ljiljana Dulić, direktor Marinko Piuković, koji rukovodi Organizacijskim odborom od sedam članova.
Koji je osnovni cilj – svrha Udruge Bunjevačkih Hrvata Dužijanca?
Udruga bunjevačkih Hrvata “Dužijanca” osnovana je radi organiziranja i realiziranja tradicionalne manifestacije Dužijance. Usmjerena je na njegovanje, razvijanje i afirmiranje tradicije i običaja bunjevačkih Hrvata, prije svega onih, vezanih za žetvene radove. „Takmičenje risara“ i središnja proslava Dužijance dvije su manifestacije od velike važnosti, koje Udruga njeguje. Udruga, osim toga, potiče kulturno stvaralaštvo, razvoj umjetničkih zanata, posebno starih. Ciljeve provodi na polju kulturnog identiteta, kulturne raznovrsnosti, stvaralaštva i sudjelovanja u kulturnom životu. Cilj Udruge je da kroz projekt Dužijance obuhvati i one segmente koji na prvi pogled nemaju poveznicu sa žetvenim radovima, ali su dio našega naslijeđa, primjerice priskakanje vatre, pucanje bičevima, radionice u spremanju tradicijskih jela i drugo. Svoje djelovanje, novine i druge aktivnosti u hrvatskoj zajednici, aktualizira i prikazuje u svom listu kroz razne članke, intervjue, osvrte, komentare, obavijesti, s detaljnim programom i satnicom svih manifestacija Dužijance. Časopis udruge „Revija Dužijanca“ je logistička podrška manifestaciji te ima, osim informativnog, i izrazito edukativni karakter.

 

Kada započinje Dužijanca – blagoslovom polja i njiva na sv. Marka?
Blagoslovom mladog, zelenog žita svake godine započinje program Dužijance. Ovaj drevni crkveni obred u našem narodu prakticiran u davnini, oživljen je i uvršten kao neizostavni događaj u Dužijanci, te svake godine bude na blagdan sv. Marka, 25. travnja u Đurđinu (selo nadomak Subotice) na njivi na kojoj se se održava manifestacija “Takmičenje risara”.

 

Po toj manifestaciji ste prepoznati u svjetovnom i duhovnom smislu na sjeveru Bačke – Vojvodini i šire – recite nešto o tome?
Što se tiče vrednovanja Dužijance na svjetovnom području dostatno je naglasiti da je već više od 25 godina grad Subotica posebno podržava, a gradonačelnik Subotice je supotpisnik poziva gostiju na proslavu. Kroz proteklih pola stoljeća bilo je više gradonačelnika Subotice i svaki je isticao da je Dužijanca kao manifestacija već odavno svojim sadržajem i ljepotom nadišla područje grada i Bačke, ističući da je ona na ponos Vojvodine, Srbije pa i šire. A prije dvije godine predstavili smo je prvi put i u Republici Hrvatskoj, u Zagrebu dvodnevnim slavljem pod nazivom “Dužijanca u Zagrebu”. Što se tiče duhovnoga područja valja naglasiti da je Dužijanca nastala spontano na salašima u okolici Subotici kao zahvala Bogu za završetak žetve. I takva je bila vjerojatno od dolaska bunjevačkih Hrvata u Bačku (1686.) pa sve do 1911. godine kada ona postaje i crkvena manifestacija. Naime, te godine je ona prvi put proslavljena i u crkvi i to u crkvi sv. Roka u Subotici zauzimanjem župnika mons. Blaška Rajića i Katoličkog ‘divojačkog’ društva koje je bilo organizator te manifestacije. Od te godine pratimo i povijest Dužijance. Tako smo ove godine održali 110-u Dužijancu. Nažalost, samo u crkvi, bez njezinog manifestativnog dijela zbog mjera zaštite od virusa COVID-19.

 

Je li Dužijanca vezana samo za žito ili i za ostale kulture poljoprivrede, kao što su: jabuke, grožđe, suncokret…?
Dužijanca i kao kulturna manifestacija i zahvala Bogu za plodove žetve, vezana je isključivo za žito, i prikaz žetve i žetvenih radova. Održava se uvijek druge ‘nedilje’ kolovoza u vrijeme kada je žetva gotova. Osim u Subotici koja je kolijevka Dužijance, kao dio cjelovitosti programa Dužijaca, subotičkoj centralnoj proslavi prethode zahvalne svečanosti Dužijance u mjestima gdje žive Hrvati. Počevši od prve ‘nedilje’ srpnja održavaju se u: Žedniku, Bajmaku, Tavankutu, Maloj Bosni, Đurđinu, Mirgešu, Lemešu i Somboru. Ove seoske Dužijance se održavaju pri mjesnim župama.

 

Kako se bira bandaš i bandašica?
Svake godine župnik subotičke katedrale, samostalno odabire bandaša i bandašicu. Kroz 110 godina slavlja Dužijance, u bilo kojem razdoblju njenog održavanja, za odabir bandaša i bandašice, kriteriji su oduvijek bili isti i strogi. Birali su se momak i ‘divojka’, neoženjen i neudana. Birani su iz uglednih obitelji, odgojeni u rimokatoličkoj vjeri i svjesni svoga hrvatskoga identiteta. Bandaš i bandašica na žetvenim svečanostima središnje su ‘ličnosti’ manifestacije Dužijance i oni predstavljaju predvoditelje slavlja, te imaju istaknutu simboličku ulogu. Nekada, glavne ličnosti u žetvi (“risu”) bili su bandaš i bandašica, kao najbolji žetelački („risarski“) par. Oni su predvodili druge žeteoce, pogađali su se s vlasnicima zemlje o cijeni rada i izvještavali ga o završetku rada i o urodu. Bandaševa pratilja u poslu (risaruša), za njime je ‘rukovetala’ – skupljala snoplje. Kada je kosidba bila gotova i ris završen, mlađa spretnija risaruša isplela bi na njivi bandašu vinac od žita koji mu je stavljen na šešir. Nakon završenog posla svi risari na čelu s bandašom došli bi na salaš gdje bi ih dočekali gazda i gazdarica. Bandaš bi skinuo žitni vinac sa šešira koji simbolizira krunu završenog posla i dao ga domaćinu. Takav obredni čin vezan za bandaša i bandašicu odražava se sve do danas. U crkvi, prilikom prikazanih darova, bandaš i bandašica predaju krunu ispletenu od slame. Bandaš nakon svečane povorke kroz grad predaje ‘vinac’ od žita domaćinima na pozornici, a bandašica predaje blagoslovljeni kruh gradonačelniku Subotice.

 

Vaši susjedi Madžari i Srbi ugledali su se u manifestaciju – koja vas čini malo drugačijima od njih?
Vrhunac Dužijance, nakon višemjesečnih priprema, trodnevno je slavlje u Subotici, koje je uvijek drugoga tjedna kolovoza. Dužijanca u gradu Subotici, u tri dana, okuplja više tisuća sudionika i posjetitelja iz raznih krajeva Republike Srbije, susjednih država pa i iz svijeta. U petak navečer je Tamburaška večer na kojoj nastupa gotovo stotinu tamburaša u više tamburaških ansambala. U subotu navečer je Risarska i Folklorna večer. Na tu priredbu okupe se risari koji su sudjelovali na natjecanju risara. Oni u kratkom igrokazu prikazuju tradicionalnu pogodbu za cijenu rada u risu (žetvi) i pripremu za žetvu (otkivanje i namještanje kose). Slijedi nastup desetak folklornih sastava iz Subotice, Srbije i inozemstva. U nedjelju, kruna ove zanimljive manifestacije, dostiže svoj vrhunac zahvalom Bogu u crkvi (katedrala-bazilika sv. Terezije) i svečanom povorkom kroz grad. Tada se pred očima brojne publike pojavi živi, pokretni muzej koji na ulicama grada očarava ljepotom i dostojanstvom narodnih nošnji, galantnošću starih kočija i lepršavošću rasnih konja i sve to uz narodne pjesme i igre raznih kulturno-umjetničkih društava i tamburaških sastava. Ti sadržaji stavljaju na “stol kulture” grada Subotice duhovna bogatstva bunjevačkih Hrvata, kako bi grad u svom zajedništvu različitosti, okrenut budućnosti, sačuvao obilježja grada – suživota više kultura, više nacionalnosti i više vjeroispovijesti.

 

Je li vam pomogla da očuvate nacionalni identitet i u kojoj mjeri – jer ima i onih koji ne nose hrvatski predznak?
Geslo Udruge bunjevački Hrvata “Dužijanca” je – “Dužijanca je zahvala Bogu i pohvala čovjeku, odnosno njegovom radu”. Pod tim geslom Udruga nastoji sačuvati izvornost Dužijance – tog najznačajnijeg običaja bunjevačkih Hrvata, njegovati i čuvati njezin hrvatski identitet. U Dužijanci koju organizira UBH “Dužijanca” kroz različite sadržaje od blagdana sv. Marka (25. travnja) do druge nedjelje kolovoza, kada je završna svečanost Dužijance, prepliće se nekoliko prepoznatljivih momenata: zahvala Bogu i pohvala čovjeku odnosno njegovom radu – kako onom fizičkom na njivama, tako i duhovnom, intelektualnom, kulturnom i društvenom. Tako organizirana Dužijanca danas predstavlja najveću i najmasovniju manifestaciju hrvatske zajednice u Srbiji, kako po broju događanja tako i po broju posjetitelja.

 

Dužijanca je vezana za zemlju i predstavlja krunu onoga što nam zemlja daje – nešto o tome?
Kako je zanimanje ovoga pučanstva isključivo ratarstvo, razumljivo je da je rad oko ‘sticanja’ dnevnoga kruha bio najvažniji. Izvorni oblik sretno završene žetve je jezgra iz koje je nikla svetkovina vjere i kulture – Dužijanca. Dužijanca je uvijek prilika za zahvaljivanje, Bogu za plodove zemlje, a ljudima za neizmjerno zalaganje i uloženi trud, za entuzijazam koji rezultira skladnom prikazu rada na zemlji i običaja vjere i kulture. Ovo je izvanredni i sretni spoj već inače duboko religioznog osjećaja zahvalnosti sa stvarnim sakramentalnim činom zahvalnosti, a to je misa, Euharistija, zahvala. Kako je ovaj čin prepoznat “kao da je bio oduvijek”, vidi se po tome što je Dužijanca prihvaćena na taj način što je čovjek našega podneblja osjetio puninu spoja onoga što mu je drago, lijepo, vrijedno i sveto i onoga sve što mu zemlja daje.

 

Kome se trebaju obratiti novi zainteresirani članovi i gdje?
O članstvu i učlanjenju odlučuje skupština UBH Dužijanca prema odredbama Statuta udruge na svojim redovitim godišnjim sjednicama. Rad u udruzi bazira se na volonterizmu, a to znači da članom može postati svatko tko želi doprinositi unapređenju i održavanju Dužijance, posebno, bandaši i bandašice koji su bili izabrani, imaju mogućnost postati članom Udruge.

S kojim problemima se susrećete i što vas najviše muči?
Najčešće se susrećemo s problemom kako pribaviti dovoljno sredstava. Dužijanca se sustavno financira putom natječaja iz proračuna Hrvatskoga nacionalnoga vijeća, grada Subotice, Autonomne Pokrajine Vojvodine i Ministarstva kulture Republike Srbije, te Središnjeg Državnog Ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Na taj način se osigura nešto više od polovine potrebnih sredstava za cijelu organizaciju. Veliki broj naših ljudi, entuzijasta (ljudi koji su odani puno Bogu), uključen je u organizaciju. Naše djelovanje se bazira na dobrovoljnom uključivanju i volonterskom radu. Kultura je nedovoljno financirana a samim tim i kulturni amaterizam je u krizi, ali mi se borimo protiv toga. Vjerujemo da publika prepoznaje energiju koja dolazi upravo iz entuzijazma. A to je ono što odlikuje Dužijancu.

 

Što možete poručiti čitateljima ‘Hrvatskog Slova’ diljem Hrvatske?
Voljeti Dužijancu može samo onaj koji Dužijancu «živi», no ljepotu i raskošnost naše bunjevačke nošnje i bogatu duhovnu i tradicijsku kulturu želimo dijeliti i s drugima, koji hoće biti dio našega slavlja. Zanosna i bogata proslava završetka žetvenih radova prezentira nekadašnji način razmišljanja i življenja koji je kroz povijest promijenio formu, ali sačuvao bit iskonske povezanosti čovjeka s čovjekom, s Bogom i prirodom. Posjetite Suboticu i budite dio svečanosti Dužijance, veličanstvene priče o zemlji i zahvalnosti, radu i umjetnosti, povijesti i budućnosti bunjevačkih Hrvata.
Razgovor s dr. sc Andrijom Anišićem i Marinkom Pinkovićem radio:

Ivan Marjanica, dipl. ing.