K A T E D R A L A   P R E S V E T E   T R O J I C E

U Križevcima je održana božanska liturgija biskupskog ređenja novog križevačkog vladike Milana Stipića (1978.), imenovan od pape 8. rujna. Križevačka eparhija sa sjedištem u Križevcima obuhvaća grkokatoličke župe u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji, s četiri dekanata i 32 župe. Grkokatolika je oko 15.000 u Hrvatskoj, oko 5.000 u Bosni i Hercegovini i oko 1.300 u Sloveniji. Oko pola od tog broja su Rusini, a zatim Hrvati pa Ukrajinci. Glavni biskup rukopolagatelj bi mons. Nikola Kekić, vladika križevački u miru, a surukopolagatelji kardinal Josip Bozanić i mons. Giorgio Lingua, nadbiskup i apost. nuncij u RH. U Propovijedi mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski i predsjednik HBK, istaknu pravo ponošenja našeg naroda bogatstvom više obreda, pokazateljem širine vjerničke katoličke duše i visokog stupnja tolerancije stanovnika Lijepe Naše. Liturgiju glazbeno obogatiše Katedralni zbor i Hrvatsko pjevačko društvo Kalnik iz Križevaca te klapa HRM Sveti Juraj. Zvučaše predivno, kao što i sve bi na nivou. Uz biskupe iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ređenju nazočiše grkokatolički biskupi iz Srbije, S. Makedonije, Ukrajine, Slovačke i Mađarske, nadbiskup beogradski Stanislav Hočevar, predstavnici Pravoslavne crkve, te svjetovni dužnosnici i izaslanici. Kardinal Josip Bozanić reče da Križevačka eparhija predstavlja bogatstvo univerzalnosti raznolikosti Katoličke crkve u Hrvatskoj, koja prema svetom Ivanu Pavlu II. uistinu diše s oba plućna krila. Mons. Stipiću kardinal zaželi nastavak vođenja povjerenih mu vjernika, poput časnih prethodnika, dobrog pastira koji sabire raspršeno stado bizantsko-slavenskog obreda, Hrvate, Ukrajince i Rusine u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji. Križevački vladika Milan Stipić istaknu doba globalne svjetske nesigurnosti, kad su pozvani običnom čovjeku ponuditi kršćansku nadu, perspektivu za budućnost i vjeru u vječnost. Povijest grkokatolicizma u Hrvatskoj seže u 1611., kad je biskup Simeon Vratanja pristupio jedinstvu s Rimom, zadržavši istočni obred, u sklopu Marčanske biskupije, koja djelova do 1777., kad papa Pio VI., na prijedlog austrijske carice i hrvatske kraljice Marije Terezije, bulom Charitas illa, dokinu Marčansku biskupiju i utemelji grkokatoličku Križevačku biskupiju. Upravo je sjedište biskupije bilo u Zagrebu, od 1966. do lipnja ove godine, kad je vraćeno u Križevce. Mons. Milan Stipić četrnaesti je vladika u povijesti Križevačke eparhije.
Grkokatolička katedrala Presvete Trojice i biskupska rezidencija sazdani su na temeljima augustinskog, pa franjevačkog samostana. Barokna arhitektura samostana i crkve je od 1801. prilagođavana potrebama biskupske rezidencije i istočne liturgije. Crkva je rekonstruirana i preuređena od 1894.-1897., u neogotičkom stilu prema projektu arh. Hermana Bolléa. U skladu s tadašnjim uzusima arhitekt bi odgovoran za kompletno uređenje vanjsko i unutarnje, što danas crkva često ne poštuje. Bogatim koloritom zidnog oslika, vitrajima, ikonostasom i prijestoljima izrađenima u zagrebačkoj Obrtnoj školi, jedan od najboljih primjera historicističkog Gesamtkunstwerka. Kao glavni dirigent, Bollé je usklađivao gradnju, umjetnički obrt i slikarstvo. Vješto integrira istočne i zapadne oblikovne elemente, koristeći bizantski kružni luk, i zapadni gotički svod, s nebeskim motivom sa zvijezdama. Rebra svodova se križaju “na nebu”. Katedrala Presvete Trojice je jednobrodna crkva križnoga tlocrta, duljine 38 metara, širine 8,5 m, u križu 15,5 m. Visoka je 15 metara, s tornjem od 46 metara visine. Interier krase geometrijski i cvjetni uzorci na zidovima, i pod iz keramičkih pločica. Nad predprostorom je kor na četiri stupa s tri luka, koji poluodjeljuju od ostatka crkve. Crkva je bogato dekorirana i ukrašena umjetničkim slikama. Glavni je brod podijeljen poprečno željeznom ogradom s kandelabrima, rad bravarskog majstora Đure Hammela iz Zagreba, autora i lustera sa slikama 12 apostola i četiri evanđelista, rad Josipa i Marije Bauer iz Zagreba. Propovjedaonicu rese slike sv. Ivana Zlatoustoga, sv. Atanazija Velikoga i sv. apostola Pavla, djela Josipa Bauera. U prostoru pred ikonostasom, u križištu lađa, dva su nasuprotna stolca. stolara Ivana Budickog. Usred svetišta je mramorni oltar, a u sredini drveno svetohranište oblika crkve s tornjem, rad Vilima Pichlera. Sa strana su po tri drvena svijećnjaka, a iznad rezbareni baldahin na četiri drvena stupa, I. Budickog. Na biskupskom sjedištu je Isus Krist, a iznad grb biskupa Julija Drohobeckog. Na nasuprotnom je car Konstantin Veliki, a iznad grb Trojedne. To je sjedište za svjetovnog vladara, ako nazoči bogoslužju i kršćanin je. Usred soleje je ambon, s kojega se čitaju liturgijska čitanja i ektenije. Iza njega je grobnica križevačkih biskupa J. Drohobeckoga i J. Šimraka, B. Božičkovića. Pred ikonostasom stalno svijetli mala svjetiljka, kao vječno svjetlo. Svodne slike Celestina Mate Medovića prikazuju četiri evanđelista. Tu su pjevnice, a nad njima pjevališta na četiri bijela kamena stupa. Slikopis ikonostasa se ne drži tradicije bizantskih ikonopisa, nego je u stilu zapadnog realizma kraja XIX. stoljeća. Ikonostas su izveli stolar Albert Zorinić, drvorezbariju Lubinski i Lowy, a slike Ivan Tišlov. Ponad carskih vrata je izrezbareni grb biskupa Drohobeckoga. Ikonostas, oltar i baldahin dao je obnoviti vladika Nikola Kekić. Godine 1895. katedrala je produžena sprijeda, dobi loggiu s tri luka. U gornjem dijelu pročelja je mozaik dr. Fellea s prikazom Presvete Trojice. Barokni toranj obnovljen je u neogotičkom stilu 1897. Ima četiri zvona, različitog porijekla i vremena. Biskupska rezidencija iz 1801. čuva dragocjenosti. Ima monumentalnu natkrivenu terasu s četiri stupa. Povijesni muzej na I. katu osnova biskup dr. Janko Šimrak 1942. Izlaže: liturgijsko posuđe, knjige, odjeću, ikone, inkunabule i ostavštinu biskupa, portrete: biskupa Drohobeckoga, kanonika Dimitrija Nagya, kanonika Đure Šoosa, cara Josipa II. i carice Marije Terezije. Konzistorijalnu dvoranu uredi biskup Ilija Hranilovć, čiji grb je na kaminu i raskošnom stropu s grbom tadašnje Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Zidove krase portreti križevačkih biskupa: Vasilija Božičkovića, Jozafata Bastašića, Silvestra Bubanovića, Kostantina Stanića, Gabrijela Smičiklasa, Đorđa Smičiklasa i Ilije Hranilovića, Julija Drohobeckoga, Dionizija Njaradyja, Janka Šimraka, Gabrijela Bukatka, Slavomira Miklovša i Nikole Kekića. Tu su i slike Raspeća Isusova, sv. Jozafata, Roberta kardinala Belarmina, pape Pija VI., i pape Klementa XIV. Portrete biskupa, tri prostorije muzeja, konzistorijalnu dvoranu i spavaću sobu biskupa Šimraka dao je urediti vladika Nikola Kekić. U rezidenciji je i eparhijski arhiv, s ispravama Ordinarijata i spisima iz pojedinih župa, počev od 1611. Dokumenti su listivi poput knjige.

Ati SALVARO