Izložba Dragutina Kiša u Rijeci, europskoj prijestolnici kulture 2020.
Na riječkom korzu nižu se izložbeni panoi s akvarelima i projektima parkova Dragutina Kiša (Našice, 1924. – Zagreb, 2010.). Prisjetiti se na taj način tog nezamijenjiva velikana parkovne arhitekture danas, poprima gestu kritike i apela za oživljavanje jedne važne i potpuno zanemarene struke kreativnog i umjetničkog oblikovanja prostora biljem. Urbanizam je opet, potpuno zanemario park kao umjetničko djelo i prepustio oblikovanje zelenih površina komunalnoj službi i arhitektima, koji niti mogu niti znaju oblikovati prostor biljem, pretvarajući ga tako u perivoje s identitetom. Cijela povijest umjetnosti uči nas vrijednosti takvih djela, koja su zajedno s okolnom arhitekturom činili jedinstvo. Napokon, zagrebačke fontane, takozvane Bandićeve, nisu još dorasle Zelenoj potkovi, to jest ne mogu biti njezin stvarni produžetak dokle god ne dobije i svoje hortikulturno oblikovanje trajnicama. Cvijeće je samo začin među drvećem i grmljem, govorio je Dragutin Kiš s pravom. Bio je kreativan i plodan autor brojnih interpretacija u obnovama povijesnih parkova, inicijator i kritičar argumentirajući svoje kritike suvislim poticajima za razrješenje problema. Dovoljno je podsjetiti kakvo je ruglo predstavljao prostor ispred riječkog HNK, dok ga Dragutin Kiš s ekipom suradnika nije preoblikovao i oblikovao u elitni park prikladan historicističkoj zgradi kazališta. Park je europsko naslijeđe, koje smo u prethodnim razdobljima zanemarili i vulgalizirali i za čiji se preporod Kiš zalagao na svakom skupu, izložbi, u medijima. Iz Kišove ostavštine ima se toliko toga naučiti. Njegov raspon djelovanja bio je širok. Nije zanemarivao parkovnu opremu, fontane, skulpture, dječja igrališta, mladenačke poligone kao i one za stare, te je s punim razumijevanjem tražio, predlagao i preporučivo rješenja koja će donijeti ljepotu oku i praktičnost. Ja sam Don Kihot s mačem samuraja, govorio je za sebe Dragutin Kiš svjestan sredine, koja nije shvatila, i još uvijek ne shvaća činjenicu da je park oaza zdravlja i ljepote, fizička i duhovna potreba, koja građanstvu podiže standard života.