Fra Vendelin Karačić
(Gornji Crnač, Široki Brijeg, 18. studenoga 1942. – Mostar, 29. listopada 2020.)
 esejist, likovni kritičar, pjesnik

Napustio nas je dragi fra Vendelin, s kojim smo podijelili puno lijepih vijesti o likovnoj umjetnosti, o izložbama na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu, o našim izložbama u Galeriji Stećak u Kleku, gdje je puno puta došao; o našim izložbama u Galeriji AZ. Podijelili smo i puno književnih uradaka, pjesama, priča.
I fra Vendelin je pisao poeziju.
Nedostajat će nam njegove lijepe riječi, njegova skrb za hrvatsku kulturu i svakog čovjeka, njegov blagi plemeniti osmijeh.

(Hrvatsko slovo)

Nakon osnovnoškolske naobrazbe u rodnom mjestu i završenog sjemeništa, franjevački habit obukao je 16. srpnja 1960. u samostanu na Humcu. Završivši novicijat, teologiju je studirao u Sarajevu (četiri godine) i Ljubljani (petu godinu). Službovao je na Širokom Brijegu, u Mostaru, Zagrebu, te ponovno na Širokom Brijegu, gdje je bio voditelj Franjevačke galerije. Pisao je pjesme, reportaže, eseje i likovne kritike. Predavao je filozofiju umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Autor je (i suautor) sljedećih knjiga:
Dosjetke i šale s mirisom tamjana (u koautorstvu s fra Lucijanom Kordićem, 1996.)
Svjedočanstva vremena (eseji, 1998.)
Šale i bacanije u sjeni zvonika (šale, 2000.)
Fra Mirko Ćosić (likovna monografija), Široki Brijeg – Mostar, 2004.
Slikopisi u kamenu (poezija, 2012.) i drugih.

DVA BESKRAJA
Ponire
nijema riječ ponire u meni
u dubine duše
u dubine svijeta
Nepregledi lebde
naslonjeni na nove početke
tiho se leluja Beskraj

Izvire
riječ-govor izvire iz mene
iz svijeta

govor Početka

I opet
i prije i poslije riječi moje
i riječi svijeta
Beskraj iz Riječi