Ljubav ima prvu i posljednju riječ!

IVANKA ZDRILIĆ

U blagoj jeseni koračam ravnokotarskom zemljom,
prisjećam se toplog kruha razlomljenog nama hodočasnicima
u dvorištu škabrnjanske crkve iz ruku Miće Jurića i župljana Gospinih.
Sjećam se molitve i pjesme, evanđeoske ljubavi,
našeg čovjeka na pragu doma u ugošćivanju dobronamjernika.
Prebirući divna ljeta, zaledih se mišlju bola:
kako je zločinačkim crvenim tragom pokošen Mića,
mučki pobijeni Škabrnjani, obitelj Šegarić, 
nevine žrtve Bilaver, Brkić, Pavičić, Perica, Ražov, Vicković!
Prebirem molitvu iz mrvica Kruha:
mržnja nema posljednju riječ!
Krv mučenika, sjeme kršćansko izniklo 
živom crkvom, rodom naše pobijene braće,
gradi svijetlu stazu, udahnjuje život.
Ljubav ima prvu i posljednju riječ!
Po ljubavi, kruhu iz Mićinih ruku i braće Škabrnjana, 
dugujemo svim hrvatskim mučenicima:
ne zaboraviti, Istinu širiti, obmane pobijediti.
Gospina zvona škabrnjanske crkve zvone
za rođenja, za vjenčanja, zvone životom za sretnija putovanja.
U tišini, u hodu molitve, u suzi boli slavimo život,
Ljubav ima prvu i posljednju riječ!