Bez Krista sve su vrline nevrijedne
Prof. dr. sc. Ružica Pšihistal, predsjednica Udruge katoličkih intelektualaca Osijek
Ponedjeljak, 23. studenoga
Izračunala sam. Svaki dan trinaestak redaka i stići ću do potrebnih devet tisuća znakova. Vodit ću pravi dnevnik. Bilježiti razmišljanja i događaje, dan za danom. U vremenu virtualnosti raduje me dokumentarnost i čista aktualnost. Pišem u radnoj sobi pretrpanoj knjigama, oko laptopa hrpa papira s bilješkama. Kaos! Rečenice će biti asketski kratke i bez fusnota. Danima već nisam napisala ni jednu smislenu i zaokruženu rečenicu, a intenzivno radim na nekoliko studija. Odgađam pisanje i zatrpavam se novim knjigama. Imam građe za beskrajno mnogo fusnota, ali strukturirani mi tekst izmiče. Razmišljam o sv. Jeronimu i ženama. Oko 35% njegovih pisama upućeno je ženama. Družio se za trogodišnjeg rimskog razdoblja (382.– 385.) s uglednim i učenim Rimljankama najvišeg aristokratskog statusa, i licem u lice i virtualno, preko pisama. Najdraže su mu bile Marcela, Paula, Blezila i Eustohija, koje su proglašene sveticama. Marcela, Paula i Eustohija naučile su i hebrejski. Usred dekadentnoga Rima one su živjele monaški. Kasni je sat. Prošlu sam noć loše spavala. Mozak je konstantno prebukiran. Treba prekinuti. Stižem do trinaestog retka.
Utorak, 24. studenoga
Kada je Jeronim stigao u Rim, one su već bile okupljene oko Marcele. Urbane asketkinje koje su se odrekle dokone aristokratske svakodnevice i obavljale poslove svojih slugu, čistile podove i prale posuđe, jednostavno se odijevale, provodile vrijeme u molitvi i studiju Svetog pisma, a obiteljsku imovinu preusmjerile u dobrotvorne svrhe. Naravno da im je imponirala Jeronimova biblijska učenost, kao i njegovo iskustvo pustinje. Primile su ga u svoj kružok, a Jeronim je u njihovu životu vidio ostvarenje vlastitih asketskih ideala, ono što nije mogao pronaći u muškim klerikalnim krugovima. Razumljiv je bio strah konzervativnih članova njihovih obitelji od Jeronimova utjecaja. Posebno su ih zabrinjavale Jeronimove preporuke da udovice ostanu zauvijek udovice i živeći čistoću odbiju ponovnu udaju. Što će biti s udovicama koje u braku nisu imale djece? Bez ponovne udaje obitelj ostaje bez mogućih potomaka i nasljednika. Delikatna situacija. Dan mi je bio prekratak. Sretna sam što sam danas predavala „uživo“. Kako je bilo lijepo izgovarati riječi. Vidjela sam konačno lica studenta, točnije ono što se naziralo iznad maski. Njihove oči.
Srijeda, 25. studenoga
Stigle su ga klevete. Najstrašnija je bila ona da je on krivac za smrt Blezile, najstarije Pauline kćeri. U pismu Pauli (ep. 39) Jeronim otvoreno progovara o crnim mrmljanjima na sprovodu: „ubili su je preteški poslovi“, takve „odvratne redovnike“ treba protjerati iz Rima, kamenovati ili baciti strmoglavce u Tibar. Bio sam svet, ponizan i rječit, piše Jeronim Azeli (Ep. 45), dok nisam ušao u društvo žena. Od tada sam postao „varalica“ „lažac“ i „zavodnik“. Druženje sa ženama pokazalo se kao opasna igra. Krajem 384. dogodila se i smrt njegova zaštitnika pape Damaza I. Morao je napustiti Rim. Otišao je u Betlehem, gdje je i pripadao. Uskoro će mu se pridružiti Paula i Eustohija. Marcela nije prihvatila njegov poziv da i ona napusti Rim. Umrla je nedugo nakon Alarikove pljačke Rima. O smrti ga je izvijestila zajednička prijateljica Principija. Prebirem po imenima žena iz Jeronimovih pisama: Marcela, Paula starija, Blezila, Eustohija, Rufina, Paulina, Albina, Azela, Principija, Fabiola, Ticijana, Furija, Salvina, Lea, Paula mlađa, Leta… ima ih još. Zamišljam njihova lica. Njihova pisma Jeronimu nisu sačuvana. Njihova su lica i imena sačuvana u Jeronimovim pismima. Dan mi je bio prekratak. Kasni je sat. Mislim da mi i trećeg sina stiže korona. Još ću odgovoriti na nekoliko mejlova, dati mu nešto za temperaturu i pobjeći u krevet.
Četvrtak, 26. studenoga
Zašto je askeza tako snažno obilježila kršćane prvih stoljeća, prije nego što su „prisvojili“ grčku riječ askēsis? Askeza nije bila nepoznata pretkršćanskom antičkom svijetu i taj je koncept bio primjenjiv od područja tjelesne discipline potrebne u sportskim natjecanjima do filozofskog pojma vladanja sobom (enkrateia). Nije uvjerljiva protestantska hipoteza da su helenizacija kršćanstva i platonički dualizam „krivci“ za pojavu kršćanske askeze. Upravo suprotno! Askeza pretpostavlja da su tijelo i duša usko povezani i utječu jedno na drugo. Umanjivanje važnosti asketizma u protestantskom žaru negacije celibata i promoviranja svjetovnih zvanja godilo je dakako ušima kapitalističkoga liberalizma. Zaboravili su međutim koliko je puta i na koliko načina Krist poučavao o nužnosti odricanja. Ranokršćanski asketi vjerovali su, kao i antički etičari (stoici), da askezom možemo mijenjati sebe. Svrha i ciljevi međutim radikalno su im se razilazili. Cilj kršćanske askeze nije „rad na sebi“ ni postizanje duhovne ravnoteže. Osobno usavršavanje ili postizanje vrline također nije svrha. Jeronimu je bilo jasno. Bez Krista sve su vrline – pa i kardinalne – nevrijedne. Mrak je danas rano pao. Bolesnih je sve više. Zaostale manifestacije ubrzano se otkazuju.
Petak, 27. studenoga
Jeronim je bio užasnut navalom barbara, koji su naposljetku raskomadali Carstvo. Izvana borba za goli opstanak, unutar građanski ratovi, cirkuske zabave, raspad tradicionalne rimske obitelji, cvjetanje prostitucije (ženske i muške), demografska zima. Je li propast Božja kazna? Tko je kriv? Grijesi poganskih Rimljana ili kršćani koji su „protjerali“ njihove bogove? Dogodilo se i malo ledeno doba, nestalo je sunca! Klimatske promjene. Za Jeronimova života Crkva je prolazila brzu transformaciju, kristijanizacija je provedena nad društvenim strukturama. Veliki su progoni završili, Crkva je stekla pravne i financijske privilegije od carske vlasti. Crkvena karijera bila je najpoželjniji i najbrži put do uspjeha. Biskupi su postali moćni u velikim gradovima. Patristička teologija bilježi zlatno doba. Jeronim svejedno misli da je u tom razdoblju Crkva povećala moć i utjecaj, ali izgubila na vrlini. Brojim retke! Nauči nas, Gospodine, dane naše brojiti da steknemo mudro srce! Večeras sam bila na roditeljskom sastanku u crkvi. Župnik je pozvao roditelje krizmanika. Malo nas se odazvalo. Podcast koji sam pripremila ne će ići. Snimatelj se razbolio. Premijer se u 20 sati obratio naciji, obrazložio uvođenje strožih epidemioloških mjera i pozvao na odricanje. Ne sjećam se da sam ikada u javnom diskursu čula tu riječ. Odricanje! Zvuči gotovo asketski. Nevjerojatno!
Subota, 28. studenoga
Kako je moguće da su rodne studije „porodile“ tako demonsku teoriju o ženama u ranom i srednjovjekovnom kršćanstvu. Samo one žene koje više nisu žene (sic!) mogle su postati moralna bića. To je polazna (šira) teza kojom objašnjavaju (užu) tezu da se djevičanstvo kao asketska kategorija ostvaruje kroz figuru virilne žene (virago ili femina virilis) u kojoj žena postaje muškarac (u rodnom smislu, pretpostavljam). Hm. Djevičanstvo kao rodna kategorija? Kvadratura kruga. Kakav aktivistički zanos u „znanstvenoj“ teoriji uz beskrajno nagomilavanje dokazne građe kao u sudskom procesu, a presuda je unaprijed donesena. Nije tajna da su u igri teorija i „praksa“. Filozofi su do sada tumačili svijet na različite načine; radi se o tome da ga se promijeni, govorio je Marx. Žena ostaje žena, muškarac ostaje muškarac i u djevičanskom tijelu. Djevičanstvo je herojska krepost obrane integriteta duše i tijela. Tijela se ne mogu istopiti u nekoj transformaciji ili transgresiji. Razlika među spolovima upisana je u vječnost. Blizu je ponoć. Pospremila sam danas kuću temeljito, čak i radni stol. Neka tiha radost što je sutra prva adventska nedjelja.
Nedjelja, 29. studenoga
U predgovoru tumačenja proroka Sefanije Jeronim odgovara onima koji mu se rugaju zašto piše za žene. Koliko sam stigla izbrojiti, samo Pauli i Eustohiji posvetio je devet komentara, a posvetio im je i brojne prijevode biblijskih knjiga. U obranu žena on navodi primjere hrabrih, mudrih i slavnih biblijskih, ali i „poganskih“ antičkih žena. Neobičan diskurs za prolog egzegetskog djela! Krunski argument kojim će poraziti podrugljivce Jeronim iznosi na kraju. Uskrsli Gospodin najprije se ukazao ženama i one su postale „apostoli apostolima“, a muškarci su pocrvenjeli (od stida) jer nisu tražili onoga kojeg je „slabiji spol“ već pronašao. Slična obrana na slične napade ponovno u poslanici Principiji (Ep. 65). Da me muškarci pitaju za Sveto pismo, ne bih razgovarao sa ženama, odgovara im izazivački, da je Barak želio krenuti u boj, ne bi Debora pobijedila! Vrlina se ne procjenjuje prema spolu, kritički upozorava nevjerne i ohole (muške) čitatelje u drugoj poslanici Principiji (Ep. 127). Poznaju li suvremene, rodno osviještene čitateljice te Jeronimove riječi? Kasni je sat. Možda je koji redak previše. Sutra ću ih asketski brisati. Pripustiti možda koji redak više! Pustili su me danas u crkvu. Bila je tako čudesno tiha i svečana sveta misa. Pogledavali smo jedni druge kao prijestupnici u strahu da bi nas netko mogao prebrojiti i isključiti one koji ne ulaze u dopuštenih 25. Nije prikladno prisjetiti se Abrahamova pregovaranja s Jahvom (Post 18,23-33). Koliko ih je bilo potrebno, a da se sve ne raspadne?