Mustafa Nadarević
(Banja Luka, 2. svibnja 1943. – Zagreb, 22. studenoga 2020.)

Mustafa Nadarević rođen je 2. svibnja 1943. u Banjoj Luci. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu, gimnaziju u Rijeci. Prve glumačke korake je napravio u kazališnoj trupi “Viktor Car Emin”, a potom diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Profesionalno počinje nastupati u Zagrebačkom kazalištu mladih 1968., a 1969. postaje stalni član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu gdje djeluje sve do umirovljenja 2018. Gostovao je u HNK “Ivan pl. Zajc” u Rijeci i HNK u Splitu te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Na ADU u Zagrebu glumu je predavao dvije godine. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske 2006. proglašen je nacionalnim prvakom.

U oproštaju od M. Nadarevića njegova kuća, HNK navodi: Iako je bio jedan od najdarovitijih studenata, njegova se kazališna karijera razvijala postupno, sve do grandioznih kreacija po kojemu će ga pamtiti mnogi naraštaji. Na pozornici je odigrao preko 150 različitih uloga, većinom na svojoj matičnoj sceni HNK u Zagrebu, a surađivao je i s HNK Ivan Pl. Zajc iz Rijeke, HNK u Splitu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. Prva glavna uloga u matičnoj kući je bila naslovna u Lorenzacciu Alfreda de Musseta (režija Vlado Habunek), da bi ulogom Pometa u slavnoj inscenaciji Dunda Maroja Marina Držića, u režiji Ivice Kunčevića,1981. osvojio kritiku i publiku, neponovljivo odigravši lik snalažljivog sluge i dobivši brojne nagrade za svoju mitsku ulogu. Od tada je Mustafa Nadarević na sceni HNK u Zagrebu igrao glavne uloge, postavši jedan od najboljih kazališnih umjetnika u povijesti hrvatskoga glumišta, stoji na internetskim stranicama kazališta.
Od brojnih njegovih sjajnih glumačkih kreacija posebno se ističu uloge Cyrana u predstavi Cyrano de Bergerac Edmonda de Rostanda (režija Ivica Kunčević), Stjepana Miletića u predstavi Ostavka Čede Price (režija Georgij Paro), Willyja Lomana u predstavi Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera (režija Steven Kent), Nikolaja Petroviča Kirsanova u predstavi Očevi i sinovi Briana Friela-I.S.Turgenjeva (režija Ivica Kunčević), Don Zane u Marinkovićevoj Gloriji (režija Božidar Violić) i Hasanage u predstavi Hasanaginica kojoj je bio i autor i redatelj.
Za sve te uloge je dobio brojne nagrade i priznanja te je tako postao jedan od najnagrađivanijih glumaca uopće: Nagrada Marul, Orlando, Nagrada Dubravko Dujšin, Nagrada Vladimir Nazor, Nagrada Hrvatskoga glumišta, Zlatni smijeh, Nagrada Grada Zagreba, nagrada na Festivalu glumca u Vinkovcima, Nagrada Hrvatskoga glumišta za životno djelo i Nagrada Vladimir Nazor za svekoliko umjetničko djelovanje. (Među nagradama su i nagrade u bivšoj državi Zlatni lovor vijenac MESS-a, Sterijina nagrada)… Duboki trag su ostavile i njegove rijetke, ali kvalitetne i popularne režije kao što su predstave Let iznad kukavičijeg gnijezda Kena Kaseya, Balkanski špijun Dušana Kovačevića, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana i Hasanaginica (prema istoimenoj drami Milana Ogrizovića).
Veliki doprinos M. Nadarević dao je i hrvatskoj filmskoj umjetnosti. Glumio je u preko 60 serija i filmova, navedimo samo neke: Kiklop (r. Antun Vrdoljak, 1983.), U raljama života (r. Rajko Grlić, 1984.) Ljubavna pisma s predumišljajem (Zvonimir Berković, 1985.); Glembajevi (r. Antun Vrdoljak, 1988.), Priča iz Hrvatske (r. Krsto Papić, 1991.); Đuka Begović (r. Branko Schmidt, 1991.), Kontesa Dora (Z. Berković, 1993.), Vukovar se vraća kući (Branko Schmidt, 1994.); Nausikaja (Vicko Ruić, 1994.), Gospa (Neven Hitrec, 1994.); Isprani (Zrinko Ogresta,1995.); Puška za uspavljivanje (Hrvoje Hribar, 1997.); Transatlantic (Mladen Juran, 1998.); Četverored (Jakov Sedlar, 1999.), Je li jasno, prijatelju? (Dejan Aćimović, 2000.); Polagana predaja (Bruno Gamulin, 2001.); Kraljica noći (Branko Schmidt, 2001.); Prezimiti u Riu (Davor Žmegač, 2002.); Duga mračna noć (A. Vrdoljak, 2004.), Družba Isusova (Silvije Petranović, 2004.); Ničiji sin (A. Ostojić, 2008.); Ljudožder vegetarijanac (B. Schmidt, 2012.); Halimin put (Arsen Ostojić, 2012.); General (A. Vrdoljak, 2019.)… Široka publika poznaje ga iz dramskih tv serija, navest ćemo neke: Prosjaci i sinovi (A. Vrdoljak, 1971.), Velo misto (Joakim Marušić, 1981.), Putovanje uVučjak (Eduard Galić, 1986.), Duga mračna noć (A. Vrdoljak, 2004.), General (A. Vrdoljak, 2019.) i brojnih drugih.

(hs)