Postojanost i dostojanstvo u vremenu: sadašnjem i budućem
Prof. dr. sc. Nenad FABIJANIĆ
Postojanost i dostojanstvo u vremenu: sadašnjem i budućem
Od samog početka – kad sam se odazvao natječaju za SPOMENIK DOMOVINI, a osobito kad mi je kao prvonagrađenom povjerena njegova realizacija – bio sam svjestan važnosti poruke i simbolike memorijala, ali i jedinstvenosti njegova mjesta. To mjesto, na početku prospekta koji prolazi Trnjem, arhitektonski soliteri – Gradska vijećnica, Koncertna dvorana „Lisinski“, nešto dalje Nacionalna i sveučilišna knjižnica, a osobito parkovni potez u sredini s klasterom fontana – predodredili su dimenzije memorijala. Sam memorijal komponiran je od samosvojnih arhitektonskih artefakta, od kojih svaki nosi svoju simboliku. No među njima postoji čvrsta veza i intenzivni dijalog. Zajedno i unisono oni izražavaju svrhu i smisao memorijala: odavanje počasti DOMOVINI, ŽRTVI i DRŽAVI.
Prozračni ZID SVJETLOSTI prizor je obnovljene nade, kristalizacija trajnog sjećanja na nestale i nedužne žrtve, na njihove utihnute glasove, na kontinuirani niz ljudskih tragedija. Sjećanje i nadu izražava svjetlost, a ona je povjerena visokom zidu, satkanom od staklenih elementa. Fluidna staklena čipka, dosad nigdje i nikad izvedena, zrcali se na mirnoj površini vode, umnožava i višestruko emanira svjetlost.
Drukčiju simboliku nosi PORTAL, jedinstvenog raspona od 31 metra, izveden kod nas prvi put u polimernom materijalu. Dimenzijama i formom obilježava sponu metropolskog središta u Trnju sa starim središtem u Donjemu gradu i upućuje na NOVO i PERSPEKTIVU. Smještajem na urbanistički najvažnijoj osi Zagreba upućuje i na staru povijesnu težnju sjedinjenja kontinentalne i južne Hrvatske, u potpunosti realiziranu u cjelovitosti Republike Hrvatske.
Gigantski kameni blok, težak 43 tone, pomno dizajniran, ručno obrađen i detaljiran u svojoj dinamičnoj rotaciji, unosi akcent „vječnog plamena“, koji plamti iz brončanog izvora. Time postaje MONUMENT – REPER – MJESTO ODAVANJA POČASTI. Njegova funkcija je posve jasna i namjerna – TO JE MJESTO ZA POLOŽENI CVIJET.
Najvažniji kriterij bila mi je postojanost u vremenu, sadašnjem i budućem. Spomenik ne znači samo osvrtanje prošlome, licima ili događajima. Treba nositi PORUKU KONTINUITETA i PONOSA. Dramaturškim suodnosom svojih dijelova, ujednačenosti svojih dimenzija i materijala, napokon i kompleksnom simbolikom – treba ponuditi INOVACIJU.
Cijeli potez, na čijem je početku, moćan je i perspektivan. Zato je urbanističko usklađenje temeljna garancija uspjeha.
Pri oblikovanju memorijala nastojao sam koncentracijom suosjećanja doseći i provjeriti dno vlastite savjesti. Mjesto kraj „Lisinskog“ nije groblje, ali je, vjerujem, SPOMEN-PODRUČJE. Bude li kao simbol opstojanja na ovim prostorima, u vremenima i događajima, prepoznato s osjećajem ponosa – tada su spomenikom postignuti dugoročni cilj i svrha. Podižemo ga kao mjesto tišine u vremenu kada se činilo da se sve urušava, usred vike i buke, koji se čuju glasno, sve glasnije…
Nisam mogao pretpostaviti u kakvoj će se situaciji i vremenu graditi. Nastojao sam, koliko god je to bilo u mojoj moći, održavati afirmativno raspoloženje svih suradnika i izvođača. Svima zahvaljujem na angažmanu i pratnji, na ustrajnosti do posljednjeg trenutka. Trudili smo se svim sredstvima da budemo dostojni zadatka, da održimo dostojanstvo – usprkos svemu.
