KIPARSKA DJELA JOSIPA MARINOVIĆA IZ ZBIRKE LJEVAONICE UMJETNINA “UJEVIĆ”

Ukorijenjenost u tradiciji

V godinama Ljevaonica umjetnina “Ujević” uspješno surađuje s Galerijom “Idealni grad” Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad koncipirajući izložbe iz svojega fundusa na kojima upoznaje hrvatsku kulturnu javnost sa svojom Zbirkom umjetnina. Dakle, na izložbama prezentira kiparska djela iz Zbirke Ljevaonice umjetnina “Ujević”, kako je, naime, njezin puni naziv, kako bismo potpunije sagledali i bolje upoznali fundus Zbirke. A riječ je o komornim izložbama, po broju eksponata, dakle, manjim izložbenim cjelinama, koje, međutim, zamjetno privlače pozornost i kritike i medija, kao i šire javnosti ponajprije zato što su visoke likovne vrijednosti koje se iščitavaju u svakom izloženom djelu, pa je sam broj eksponata irelevantan, nije primaran, već sekundaran. Prevagu, dakle, odnosi estetska komponenta izložbe, i, naravno, njezina koncepcijska definiranost po jasnom načelu, primjerice, jednom je to po tematskom načelu izbor djela s motivima raspela u djelima suvremenih kipara. A drugi put izložba je koncipirana po tvorivima, dakle, izbor kiparskih djela u različitim tvorivima, primjerice, u aluminiju, gdje se recentnim izborom djela čitaju kako prema majstorstvu izvedbe, tako i kiparske vrijednosti.
Na izložbama su razvidne obje sastavnice u djelima suvremenih hrvatskih klasika kao i vrijedni likovni dosezi mlađih kipara koji se prepoznaju po njihovim autorskim obilježjima. Zasigurno ne treba posebno naglašavati da su najbrojnija djela u onom materijalu koji je imanentan samoj naravi Ljevaonice umjetnina jer upravo ona čine tu impresivnu dionicu u skulpturama rađenim u bronci, dakle, u tvorivu koje determinira samu radionicu koja to jasno izražava i svojim naslovom. Posebno vrijednu dionicu u izložbenoj koncepciji čine i one izložbe kojima Zbirka prezentira kiparska djela jednoga autora iz svojega fundusa, kao što je upravo ova izložba Josipa Marinovića. Svojim, doduše, malobrojnim, ali stoga koncepcijski promišljenim samostalnim izložbama kipar se studijskim izborom iz svojega bogatoga opusa predstavio u svojoj kiparskoj zrelosti iznimnog kiparskog umijeća. Kad ovdje navodimo činjenicu da je Marinović kipar koji vrsnim kiparskim znanjem i jedinstvenom kiparskom vještinom stvara svoje forme tada nam valja podvući tu činjenicu i kazati da je riječ o kiparstvu građenom na tradicijskim kiparskim premisama. Ova njegova temeljna odrednica implicira i tematsku, odnosno, i motivsku ukorijenjenost u te iste tradicijske kiparske premise, dakle, u kiparsku temu ženskog akta i portreta, te poglavito u veliku sakralnu temu koja je također snažno obilježila Marinovićevo kiparstvo. U portretu gđe. Petre Antolić osobito su izražene upravo te kipareve sastavnice, dakle, one koje u znalačkoj sintezi klesarskog umijeća i kiparskoga znanja oblikuje skladnu formu velike likovne izražajnosti u portretnim vrijednostima. Istim postupkom Marinović zaokružuje kiparske forme tradicijskih motiva u bijelom mramoru kojim se emanira vitalna energija ženskoga tijela u skulpturama Sanjarenje i Meditacija. Iste kiparske sastavnice čitaju se i u drugim tvorivima i motivima, u bronci Žena na Kamenu ili pak u terakoti, Sv. Franjo, Krist pastir, Čežnja… a napose je to izraženo u skulpturi Konji u trku. Ovom je horizontalnom koncepcijom dinamičkih silnica Marinović iznimnom kiparskom vještinom izrazio i onu iskonsku narav kiparstva koja se utjelovljuje u pokretu, odnosno, u kretanju. Naime, upravo pokretom najsugestivnije izražava pulsiranje forme u živom ritmu oblika golemom likovnom energijom kojom prožima i pokreće njezinu dinamičnu strukturu u vitalan likovni jezik svojega kiparstva. I ovim je kiparskim djelima još jednom, ako tako mogu kazati, znalački obrazložio da je legitimni baštinik velike kiparske tradicije na Kršinićevom kiparskom načelu koje se na ovoj izložbi otkriva i vitalnim i aktualnim likovnim jezikom u njegovim autorskim obilježjima s Marinovićevim potpisom.

Milan BEŠLIĆ