PREMIJERA U EXITU

Samačka tiha noć

Steven Berkoff: Tiha noć, u režiji Matka Raguža

Badnjak i Božić su blagdani koji okupljaju obitelji i prijatelje za istim stolom srca punih topline, veselja i pripadnosti. Iako je za dio ljudi taj obrazac imperativ, većina se iskreno raduje Djetešcu koje je promijenilo povijest svijeta i nadi koju je donijelo.
No, ono o čemu se ne govori jesu ljudi-samci koji nisu uspjeli ostvariti vezu, stvoriti čvrsta prijateljstva ili su igrom sudbine ostali sami.
Bruno iz predstave „Tiha noć” autora Stevena Berkoffa (britanski glumac, dramatičar i redatelj) predstavlja samca u 40-im godinama koji, osim majke, nema s kime podijeliti radost Božića.
Franjo Dijak kao Bruno ne dramatizira, ne koristi akademizam; on govori i reagira spontano, utišano, rezignirano i očajno prikazujući svoje osjećaje i svoj status realistički vješto unoseći nijanse u svom izražavanju i predstavljanju lika.
Samo tri poruke na mobitelu. Jedna od majke. Bruno je u dvojbi – nazvati prijatelje ili ne? Kad se napokon ohrabri, shvati da oni imaju svoje živote i da se javljaju iz kurtoazije ne shvaćajući tuđu samoću.
No, Bruno nije izoliran slučaj. Poziv nepoznatog muškarca koji zabunom bira Brunin broj pokazuje mu da nije jedini; ima puno samaca. Što je s obudovjelima koji su ostali bez svog životnog partnera-ice ? I oni su sami, čak i kad imaju djecu. Bruno je zarobljen u svom očaju. Ne želi dočekati Božić osamljen. Možda se javi Klara, njegova bivša djevojka? Odlučuje da ne će budan dočekati ponoć. Bijeg od stvarnosti nalazi u vinu i tabletama za spavanje misleći na Klaru!?
“Tiha noć” u režiji Matka Raguža, sugestivnoj glumi Franje Dijaka i u dramatizaciji Jelene Kovačić ne ostavlja nas ravnodušnima. Koliko nas će, vrativši se svojim obiteljima, pomisliti na Brunu i zapitati se ima li netko od nas Brunu kojeg se ne sjetimo pozvati na blagdansko okupljanje?

Biserka BALENOVIĆ