IZ HISTRIONSKOGA DOMA

Smijehom do promišljanja

Peter Quilter: “Na parove razbroj s’”, u režiji Ivana Gorana Viteza

Premijera predstave “Na parove razbroj s’” upriličena je na XIII. nedavnim Gumbekovim danima. Komedija je to Petera Quiltera, britanskog dramatičara, dobitnika nagrade L. Olivier, koji je preveden na brojne jezike. Hrvatski prijevod, dobro prilagođen našim prostorima, potpisuje Ivan Goran Vitez koji je ujedno i redatelj i scenograf.
Vitez režiji pristupa zrelo izvlačeći iz glumaca (Ana-Marija Percaić i Hrvoje Klobučar) maksimum podastirući njihov talent pred publiku do detalja – od intonacije glasa, mimike do scenskog pokreta.
Upoznajemo četiri para u četiri različite priče, a svima njima je zajednička potreba da se pronađe životni partner i ostvari veza koja će biti doživotna ili da barem rastanak bude civiliziran.
Prvi par kojeg upoznajemo jesu Jadranko i Vedrana. Oni su sramežljivi, puni očekivanja, ustrajni i pomalo nervozni s čudnim smislom za humor… Vedrana iskazuje i mudrost proizašlu iz iskustva: „Odavno sam prestala tražiti savršenog. Tražim… onoga…”, možda i sama nedovoljno svjesna svoje mudrosti jer svi znamo da ni u Raju zemaljskom nije bilo prinčeva na bijelom konju, već samo Adam. Drugi par je pomalo neobičan, homoseksualac Branko i njegova poslovna tajnica Jana koja ima široko srce i brine se o Branku više nego bi trebala. Ono što se čini nespojivim, spojila je ljubav – opća, ljudska, prijateljska kojoj ne treba tjelesna privlačnost. Klobučar je izvrsno odglumio Janu tako da zaboravljamo da ju je utjelovio muškarac. An-Marija Percaić vješto je skočila u Brankove hlače, no, u nekoliko trenutaka je karikirala lik.
Svetlana i Miki, za razliku od prethodnika, obilježavaju svoju rastavu u prekrasnom Dubrovniku. Sve mora biti lijepo poput Grada i mora dok ne dođe na dnevni red imovina. A što reći o Ani koja se treći put udaje i uoči vjenčanja postaje neurotična? Srećom, ima brata koji joj pomaže, tješi je, ohrabruje… Tu je oboje glumaca briljiralo.
„Na parove razbroj s’“ je predstava koja svakako zaslužuje biti na pozornici; glumci su se iskazali sposobnima u kratkom vremenu oslikati nam svaki pojedini lik s dojmom da su i oni sami uživali u predstavi kao i publika.

Biserka BALENOVIĆ