Hermina Pipinić
(1928.-2020.)

Na izmaku minule, katastrofične godine 19. prosinca preminula je glumica Hermina Pipinić koja je desetak godina kazalištarila a potom su je tridesetak godina fiksirale i kadrirale filmske i televizijske kamere. Rođenjem Zagrepčanka (1. svibnja 1928.) prve je glumačke nastupe i pokušaje imala krajem četrdesetih u tzv. prvom Zagrebačkom dramskom kazalištu koje nije ni u kakvoj relaciji s onim glasovitim Zagrebačkim dramskim kazalištem što ga je utemeljio Branko Gavella, a koje danas nosi njegovo ime. To prvo Zagrebačko dramsko kazalište djelovalo je približno godinu i pol dana a bilo je sastavljeno od darovitijih amatera i polaznika Zemaljske glumačke škole. U tom su teatru, koji je „proizveo“ osam predstava, glumačke inicijacije i početke imali neki tadašnji anonimci koji su kasnije izgradili zanimljive i zapažene glumačke profile (Ilija Ivezić, Ivan Šubić, Mia Sasso, Zdenka Trach, Branko Kubik, Mirko Boman…). H. Pipinić glumila je u dramoletu Puške gospođe Carrar B. Brechta, u ratnoj jednočinki Devet gomolja Mirka Božića. Glavni su redatelji u rečenom teatru bili Vid Fijan i Đorđe Petrović.
Godine 1950. osnovana je Komedija, a H. Pipinić ušla je u njegov ansambl. U ženskom dijelu Komedijina izvođačkog sastava bile su – Vera Misita, Krunoslava Frlić, Branka Strmac, Marija Aleksić, Marija Borska, Božena Czund, Nataša Medović, Vera Orlović… H. Pipinić sudjelovala je u praizvedbi popularne pučke komedije Klupko Pere Budaka (bila je Jeka, Rožina služavka) što ju je postavio Đokica Milaković. Glumila je i u Gervaisovoj Karolini Riječkoj i u Ožalošćenoj porodici srpskoga klasika B. Nušića.
Sredinom pedesetih imala je prvi filmski nastup, Branko Bauer dao joj je malu rolu u filmu Milioni na otoku. Tri godine potom našla se u velikom projektu; zapao ju je „neorealistički spektakl“ Cesta duga godinu dana što ga je za Jadran film režirao „kao gost“ talijanski redatelj Giuseppe de Santis. U tom su „spektaklu“ glumili Antun Vrdoljak, Ivica Pajer te već afirmirani slovenski glumac Bert Sotlar.
Mate Relja angažirao ju je u filmovima Kota 905 i Opasni put, N. Tanhofer u filmu Dvostruki obruč; Dušan Vukotić „koristio“ je njezine glumačke kapacitete u filmovima Sedmi kontinent i Akcija Stadion. Krešo Golik uključio ju je u filmove Živjeti od ljubavi i Pucanj, Nikola Babić u Lude dane. Glumila je u nekoliko filmova Lordana Zafranovića, a u jednom od njih (Muke po Mati) partner joj je bio još jedan slovenski glumac – Boris Cavazza.
Sedamdesetih godina bila je dosta angažirana u stranim, koprodukcijskim projektima. Glumila je u gotovo šezdeset filmova.
Šezdesetih se godina počela pojavljivati i na malome zaslonu, u televizijskim dramama. Glumila je u dramama Milana Grgića (Opasne igre, Usluga točna i solidna) što ih je režirao Ivan Hetrich. Također i u dramama Fedora Vidasa (Ožiljak, Kainov znak) koje je također režirao Hetrich te Danijel Marušić.
Zapaženu rolu imala je u televizijskoj ekranizaciji novele Doktorova noć Milutina Cihlara Nehajeva koju je režirao Berislav Makarović, a partner joj je bio Drago Mitrović.
Pojavljivala se podosta i u televizijskim nizankama: Maratonci, Veliki i mali, Sam čovjek, Punom parom, Kapelski kresovi, Nepokoreni grad. U Gruntovčanima je imala epizodicu, bila je Špranjica, vlasnica ilegalne birtije u koju zalaze i gruntovački „mudrijaši“, Cinober i Presvetli.
U rado gledanim Hitrec-Puhlovskijevim Smogovcima bila je mater familias, glava živahne i žilave obitelji Vragec. No, nakon Smogovaca, filmski su i televizijski redatelji i producenti Herminu Pipinić posve izgubili iz vidokruga.

Ivan BOŽIČEVIĆ